Autoritarno naličje ideje o traženju pristanka nadvija se i nad njezinom praktičnom primjenom kod veće djece koja su sposobna nedvosmisleno verbalizirati svoje odgovore na postavljena pitanja koja se tiču njihove (i ne samo tjelesne) autonomije u širem smislu.
U ruskoj književnosti od nihilista češće umiru samo žene. Šanse za preživljavanje raspleta dodatno smanjuju taština, seksualne afere i europsko ime. Ženski likovi skončavaju pod vlakovima ili prozorima s kojih su se bacili, od tuberkuloze ili od ruke svojih ljubavnika.
Kada bi ove žene bile nekako nadarene, mogl⁞e bismo se pretvarati kako ih cijenimo prvenstveno zbog onoga što umiju i znaju. Njihova vanjština tretirala bi se tada kao preslika unutarnje ljepote i vrlina, a mi bismo se mogl⁞e potapšati po plećima zbog svog dobrog ukusa.
Traceyno ponašanje izaziva smijeh jer toliko odudara od prevladavajućih reprezentacija seksa u popularnoj kulturi da nam se isprva mora učiniti pogrešnim, no ne smijemo se samo njoj već i s njom jer je njezin entuzijazam zarazan.
Užitak je ipak stariji od cenzure.
Kada sam se kao brucošica prvi put u jednom davno izgubljenom tekstu susrela s konceptom kampanilizma, osjetila sam prema njemu veliku nježnost. Nesvjesna mnogo očitijih konotacija, suosjećala sam s adolescent⁞icama čije su se tradicija povratka i ljubav prema roditeljskom gnijezdu nemilosrdno ismijavale.
O kontradikcijama i kompleksnostima uživanja i pisanja o glazbi iz ženske pozicije.
Iako je baš svaka osoba na svijet došla nekim oblikom poroda, većina o njemu zna (ni)malo. Stanje neinformiranosti utire put nesankcioniranom nasilju na porodu: ako ne znamo što porod (ne) treba uključivati, kako se boriti protiv neopravdanih i ponižavajućih postupaka?
