Majčinski celebrity profili za čitateljice funkcioniraju i kao (okrutna) motivacija i kao izvor frustracije – jer koliko god racionalno bile svjesne da je nemoguće imati sve, krivnja koja je popratna pojava neuspjeha gotovo je neizbježna.
Malena (21) tvrdi da se zbog medijske reprezentacije bojala nazvati lezbijkom, l (16) misli da mediji prikazuju biseksualnost i panseksualnost kao progresivnije orijentacije, kao i lilu (21) koja komentira da je primijetila da se na lezbijstvo gleda kao na nešto inherentno transfobno.
Oko Smart Bitches, Trashy Books okuplja se specifična zajednica utemeljena na jednostavnoj, ali revolucionarnoj ideji – analiza, interpretacija i evaluacija proizvoda popularne kulture koje konzumiramo nikada nisu nepotrebne, forsirane ili suvišne.
Serija "Istrage gospođice Fisher" suprotstavlja se patrijarhalnome mitu o zajedljivim i ljubomornim ženama te slavi drugarstvo i subverzivnu povijest buntovnica i „problematičnih“ dama.
Stvari postaju komplicirane. Antifeminističke društvene silnice koje majke žele zavezati za bebu supostoje s jednako antifeminističkim neoliberalnim prekarijatom koji traži bespogovorno odvajanje majke od bebe i ekspresan, nezahtjevan povratak u radnu snagu.
Što bi uopće značilo prihvatiti feminizam ništavila, odsutnosti? Postati jedno s (feminističkim) ničim? Strateško ništavilo može biti militantno: to je zahtjev da se praznina ostavi na miru, bojkot ideje da je manjak na neki način manjkav.
No plakat me zaokupio ne samo jer me iznervirao, nego i jer je pogodio u istinu o Melaniji Trump kakvu je kao javnost poznajemo: Melaniju kao manjak i odsutnost, sliku bez tona, prazninu. Pa me zanimalo, u čemu je stvar da je tako neznatna?
Autoritarno naličje ideje o traženju pristanka nadvija se i nad njezinom praktičnom primjenom kod veće djece koja su sposobna nedvosmisleno verbalizirati svoje odgovore na postavljena pitanja koja se tiču njihove (i ne samo tjelesne) autonomije u širem smislu.
U ruskoj književnosti od nihilista češće umiru samo žene. Šanse za preživljavanje raspleta dodatno smanjuju taština, seksualne afere i europsko ime. Ženski likovi skončavaju pod vlakovima ili prozorima s kojih su se bacili, od tuberkuloze ili od ruke svojih ljubavnika.
Kada bi ove žene bile nekako nadarene, mogl⁞e bismo se pretvarati kako ih cijenimo prvenstveno zbog onoga što umiju i znaju. Njihova vanjština tretirala bi se tada kao preslika unutarnje ljepote i vrlina, a mi bismo se mogl⁞e potapšati po plećima zbog svog dobrog ukusa.
