Shakespeare but make it millennial

Shakespeare makes modern culture and modern culture makes Shakespeare. … The idea that Shakespeare is modern is, of course, hardly a modern idea. Indeed, it is one of the fascinating effects of Shakespeare’s plays that they have almost always seemed to coincide with the times in which they are read, published, produced, and discussed.1

Zamisli sljedeću situaciju: Hollywoodu su presušile ideje o kojima bi snimao pa se odluči osvrnuti na prošla vremena i djela koja su tada napisana/snimljena. Neviđeno. Takav se događaj zbio i tijekom devedesetih i ranih 2000-ih kada je Hollywood pronašao svježe nadahnuće – Williama Shakespearea, Velikog Barda. Uslijedilo je kratko razdoblje pozamašnog niza filmova inspiriranih Bardovim djelima. Romeo +  Juliet (1996) nadahnut je tragedijom „Romeo i Julija“, She’s the Man (2006) izveden je prema glavnoj premisi djela „Na Tri kralja ili kako hoćete“, filmu 0 (2001) je uzor „Otelo“, dok je Get Over It (2001) u „dosluhu“ s dramom „San Ivanjske noći“. Navedeni filmovi i ostale filmske adaptacije Shakespeareovih djela bile su predviđene za mlađu demografsku skupinu, točnije tinejdžere i mlade odrasle ljude. Kako bi sile Hollywooda navele mlade da plate ulaznicu za kino i pogledaju film, donesena je sljedeća odluka: odmak od klasičnog filmskog uprizorenja Shakespeareovih djela i elizabetanskog kazališta. To je rezultiralo postupkom očuvanja (kod nekih filmova manje, kod nekih više) okvirne radnje predloška i primjenom postmodernističkog začina. Dok je krajnji produkt film u kojem mogu uživati sv⁞e: on⁞e koj⁞e znaju ili ne znaju za Shakespearea, on⁞e koj⁞e su ga zapravo pročital⁞e za lektiru ili odustal⁞e nakon treće stranice.

Možda je to bila i prava odluka.

Tijekom zadnje karantene kada je svaki eskapistički poduhvat bio razumna odluka, odlučila sam ponovno pogledati film kojeg pamtim iz tinejdžerskih dana, a koji je nastao pod utjecajem iste kreativne struje kao i ostatak maločas navedenih filmova. Riječ je o filmskom ostvarenju 10 things I hate about you (1999) koji je inspiriran Bardovom komedijom „Ukroćena goropadnica“. Redatelj je Gil Junger, a glavnu glumačku postavu čine: Julia Stiles (kao Kat Stratford), Heath Ledger (Patrick Verona), Joseph Gordon-Levitt (Cameron James) i Larisa Oleynik (Bianca Stratford). Kako bih objasnila i shvatila tinejdžersku i sadašnju fascinaciju tim filmom, pokušat ću navesti deset razloga zašto je ovo jedan od najboljih filmskih primjera Y2K razdoblja.

Shakespeareov povratak „kući“? Ovo je tema o kojoj bi se mogao napisati cijeli zasebni rad, a to je odnos visoke i popularne (niske) kulture. Shakespeare je danas dio kanona, visoke kulture koja navodno nije predviđena za mase, a svaki doticaj s popularnim je „obezvređivanje“ Bardovog imena i opusa. Prije nego što je postao dio tog slavnog kanona, Shakespeare je bio izvorno predviđen za sve slojeve društva. Čak i one najniže. Hollywoodska odluka o revitalizaciji Bardovih djela je postupak njegovog vraćanja izvornoj publici, masovnoj publici. A transcendentalna moć Shakespeareovog genija lako premošćuje vrijeme razlike napisanog izvornog teksta (predloška) i današnjice. Također, središnji likovi mnogih Shakespeareovih djela su upravo tinejdžeri i mladi odrasli ljudi. Hollywood se okoristio tim čimbenikom – takve je likove stavio u središta radnja novih filmova da ih proda mlađoj demografskoj skupini. Time su sv⁞e ostvaril⁞e priliku da osjete i vide dio Shakespeareovog duha.

Intertekstualni trenuci. Scena u kojoj Katin nastavnik engleskog repa jedan od Shakespeareovih soneta je dostatan razlog za gledanje cijelog filma. Ako je povežemo s prethodno navedenim razlogom, ova scena je očita provokacija spajanja niske i visoke kulture. Osim navedenog, Bardova prisutnost je upisana od početka filma. Primjer je upotreba citata iz njegovih djela koji su uklopljeni u dijalog likova te emulacija blank versea (s pokušajem što veće naturalizacije) ili kada se Michael okoristi Shakespeareom i elizabetanskim ethosom kao sredstvom zavođenja ljubavnog interesa. Ili pak prvih cca. 12 minuta filma kada su predstavljeni svi likovi naše izvedbe, tj. filma. Michael (poput redatelja predstojeće radnje filma ili kazala likova na početku dramskog teksta) predstavlja Cameronu školu, njezine klike i najpopularnije učeni⁞ce te se prilikom tog razgleda Cameron zaljubi u Biancu. (Kao što se Lucenzio zaljubi u Biancu kad ju vidi u povorci.) Ovim se zalazi u objašnjenje makro i mikro plana filma – ovo je još jedan tinejdžerski film koji bruji tipičnim klišejskim srednjoškolskim klikama (sportaši, pametni, oni koji puše travu, tko je najpopularniji itd.) i u njega se svjesno upisuje radnja djela poznatog autora. Bianci se dodjeljuje uloga ljubavnog interesa, a Kat je (eksplicitno) imenovana goropadnicom.

Srednjoškolski diskurs. Kao što sam malo prije napisala, ovaj je film svjestan svih klišeja koji su povezani sa srednjoškolskom tematikom te se s njima igra. Ne brani se riječima da je nešto više ili manje od toga. Svu radnju odrađuje s njima na umu. Svaki lik prihvaća svoju predodređenu ulogu i ponosi se njome, ali je istovremeno lišava naizgled postojeće ograničenosti te ne zalazi u krajnost prema karikaturi. Upravo to omogućuje lakoću gledanja filma 22 godine nakon njegove premijere. Ili drugačije rečeno, ovaj je film uspio izbjeći cringe obilježje svog vremena.

Gluma. Budimo realni, mnogo onodobnih filmova za mlade prožeto je glumom upitne kvalitete. Ovaj nas film časti s izvanrednim nizom glum⁞ica koj⁞e će se kasnije afirmirati u glumačkom svijetu, a ovdje možemo svjedočiti njihovim mladim glumačkim danima.

Kat. Obožavam Kat jer nije još samo jedan filmski klišej ljute feministkinje (ili danas popularni termin: not like other girls) izveden nespretno i nezahvalno, a razlog je tome sljedeći: njezini postupci i stavovi nisu rezultat internalizirane mizoginije ili traženja muškog odobrenja. Nju ne krase samo činjenice da čita The Bell Jar ili The Feminine Mystique. Iza njezinih odluka i ponašanja postoji jasno i eksplicitno mnijenje kako djeluje iz pozicije nekonfrontacije u srednjoškolskom miljeu. Dok se izdvaja kao brižna, snažna i odlučna osoba, istovremeno je tvrdoglava i lako reagira bez da posluša tuđu stranu. Samo je tinejdžerka koja traži nešto više i bolje.

Patrick. Baš poput Kat, Patrick također istupa iz klišeja zločestog dečka. On je također samo tinejdžer koji voli prouzrokovati gluposti jer ne razmišlja o posljedicama. Ipak, kada mu je dovoljno stalo do nečega ili nekoga, dobrano se potrudi.2

Sestre. Tema obiteljskih dinamika dokazuje se svakog stoljeća kao jedna od stalnih točaka ljudskog interesa. Ovdje je to slučaj između dvije sestre između kojih postoji mala razlika u godinama. Obje se nalaze u delikatnom i surovom razdoblju odrastanja u kojem žele prestrojiti svijet prema vlastitom htjenju, koje je nerijetko pod utjecajem vanjskih očekivanja i želja. Zbog toga i nastaje glavni sukob između sestara – jedna ima jedne potrebe, a druga stoji kao prepreka zbog njezinog drugačijeg mišljenja. Ni jedna nije više ili manje u pravu zbog svoje inercije prema drugoj, niti kriva za vlastite želje. Na kraju dana ipak uspiju ispravno postupiti.

Odnos oca i kćeri. Još jedna transhistorijska tematika. Vremena se mijenjaju, a brige ostaju iste. Roditeljska anksioznost i briga oko života i postupaka njihove djece je vječna tema koja će uvijek biti važna, i zabavna za svjedočiti u bilo kojem obliku – filmskom, kazališnom ili književnom. Ovaj je film infuzija svih tih oblika modusa, a svaki od njih ima isti način izvođenja. Postoji strana koja stvara i nazire te ona koja konzumira. Postoji izvođač⁞ica (zajedno s redateljem) i gledatelj⁞ica, postoji pisac (djelo) i čitatelj⁞ica. Ista je stvar s roditeljskim odnosima s djecom. Otac je redatelj života svojih kćeri (tj. izvođačica), sve dok ne istupi iz te pozicije i postane gledatelj, a kćeri postanu redateljicama vlastitog života. Baš kao što veli Katin i Biancin otac nakon što shvati (i pomiri se sam sa sobom) kako im on više ne treba u tolikoj mjeri kao kad su bile mlađe: It means we’ve [fathers] become spectators.

Scena gdje Patrick pjeva „Can’t Take My Eyes Off You“ Kat na školskom igralištu. To je to. To je razlog.

Scena koja otkriva naslov filma. Ovo je jedna od posljednjih scena, a uz to je i najemocionalnija u cijelom filmu. Katin razreda treba napisati jedan sonet za domaću zadaću iz engleskog. Kada dođe sat njegove izvedbe pred cijelim razredom, nitko se ne osuđuje prv⁞a ustati i recitirati. Zato Kat ustaje i gledatelj⁞ica svjedoči akumulaciji njezinih osjećaja prema Patricku u samo jednoj jednostavnoj pjesmi. Tada navodi svih deset3 razloga zašto ga mrzi.

Mrzi, ali ga ne može prestati voljeti.

 

*Tekst je objavljen uz financijsku podršku Hrvatskog audiovizualnog centra

  1. Garber, M. (2008) Shakespeare and Modern Culture. SAD: Pantheon Books.
  2. Razlog zašto se prvi puta mora iskupiti Kat smatram nelogičnim i frustrirajućim i vrijednim spomena makar je ovo lista dobrih stvari o filmu. Naime, Patrick ju nije želio poljubiti dok je bila u pijanom stanju (!!) pa se zbog toga Kat naljutila na njega.
  3. Tehnički je u samoj pjesmi više od deset razloga.

Otvori komentare

Nema još odgovora

Komentiraj

djevojaštvo

književnost

LGBTIQA+

majčinstvo

muzika

politika

prostor

tv & film

život

OSVETA: Ubojica pilića
NEPCA: Avignon
ŽIVOTINJSKO CARSTVO: 3 ribe
RADOSTI TIJELA: Govna
popsikon
Dvije smrti Sinéad O’Connor
♪ ♫*•♪ ♀️ 2021 ☻ favs by barb ヽ༼ຈلຈ༽ノ
Nježne sablasti
Sto Oskara za Tára 
Temeljac
Justine iz filma Sirovo curi krv iz nosa.
Željna krvi
Kvir memoari ili kako ispričati svoj život
Stisak hrvatskih kanselistica
Klasna priča bez pokrića
Nina Obuljen Koržinke i drvo žalosne vrbe
Kviz: Nina Obuljen Koržinek ili žalosna vrba (Salix babylonica)?
Lydia Tár ravna Zagrebačkom filharmonijom
Sretna 33. obljetnica panDemije svima koj⁞e slave!
Portijina elegija
Kult Plave Kamenice recenzira Taylor Swift
Preporuke za proljeće
Što bismo sačuvale iz 2021., a ne spalile na smetlištu
The L Word: Generation Q, FINALE
The L Word: Generation Q, S02 E07, E08 & E09
Promijeni veličinu fonta
Kontrast