Ono što sam dobila bilo je povlačenje zastora, skidanje ovojnice, kidanje platna i ulazak u nepoznato. Pružila sam ruku prema tv ekranu, drugom prekrila oči i čekala da mi ruka nestane.
Razumljivo je da potencijalni gledatelj možda neće podnijeti to što vidi, to je i poanta.
Kada sam nedavno čula da se u modu ponovno vraćaju traperice niskog struka, moje se milenijalsko tijelo zgrčilo od straha da ćemo se vratiti u vrijeme kada je Bridget Jones bila dijete s plakata za debljinu, a genijalna Sookie samo sporedni lik u Gilmoreicama.
Film Alamat Kusijanović je dobrodošao jer predstavlja bitan ideološki iskorak iz žanra hrvatskog obiteljskog filma, kreirajući protagonisticu za koju osjećamo da će kad-tad bez osvrtanja odletjeti iz obiteljskog gnijezda.
Moralna panika koja je oko filma nastala toliko je glupa da je lupanje glavom o zid jedina adekvatna reakcija.
Žustri chat o filmovima "The Craft" (1996) i "The Craft: Legacy" (2020)!
Što bi uopće značilo prihvatiti feminizam ništavila, odsutnosti? Postati jedno s (feminističkim) ničim? Strateško ništavilo može biti militantno: to je zahtjev da se praznina ostavi na miru, bojkot ideje da je manjak na neki način manjkav.
3. „Mlada djevojka jede pticu (Užitak)“, ali ne izgleda kao da uživa. Izgleda zamišljeno, tužno. Je li užitak fundamentalno tužan jer smo svjesni da je prolazan? Uvijek. Užitak je okrutan.
Užitak je ipak stariji od cenzure.
