Zmije u njedrima chat: Krilo vs Krilo, “The Craft” vs “The Craft” 🐍

*Barbara = Barbara Pleić Tomić, Barb = Barbara Gregov

Barbara: Chat ponovno jaše

Maša: 🧙‍♀️🧙‍♀️🧙‍♀️🧙‍♀️

Lea: Yay! 🐍🔮🧙‍♀️✨😱 Par emojija da mi budu pri ruci za kasnije 😀

Lana: Chat, chat, chat! 

Maša: 🔮🕯️

Lana: Jesmo sve pogledale oba Crafta?

Barb: Jes!

Barbara: Nastavak je definitivno pomak u pozitivnom smjeru. A to kažem kao netko tko stvarno voli prvi dio!

Barb: Joj, ja nisam sigurna!

Lana: Barbara, počela si jako i konstruktivno. Ja sam shvatila da je moguće da nikad prije nisam gledala prvi dio?? Više sam ga nekako osmozom konzumirala.

Barbara: Ja sam ga gledala u 6. razredu prvi put, optimalno doba. Čim je stigao na VHS.

Maša: Otkad sam pogledala nastavak imala sam dovoljno vremena da dođem full circle: super je – očito je – nije tako dobro – super je. Prvi dio nisam gledala sigurno 20 godina. 

Lea: Ja imam neku tablicu s pros i cons za film iz 1996 i 2020, pobijedio je 1996!

Lana: Molim??? Wow!!!

Barbara: Zbilja?

Lea: Sad sam ga prvi put gledala doduše

Barb: Da! Ja sam isto team stari Craft!

Lana: Imat ćemo uzbudljiv chat jer ful želim znati ZAŠTO i KAKO

Maša: Ja sam izrazito team undecided

Barb: Hahaha

Lana: Timovi se stvaraju, vuku se linije u pijesku, Maša stoji na sredini…

Lea: Omg, ja sam mislila da smo sve na istoj strani???

Barbara: A Nancy??? Prvi je film užasno nepravedan prema Nancy i tu sve pada u vodu!

Lana: MI SMO SADA GORKE NEPRIJATELJICE! Podsjetite me tko je Nancy? Aaa Fairuza

Barb: Slažem se za Nancy!!!

Maša: I ja se slažem za Nancy

Lana: Apsolutno. Kraj s Nancy mi je stravičan i zato ne mogu biti tim stari Craft. I jako mi to dobro pokazuje kako se promijenio diskurs oko mentalnih bolesti. Ovo fakat više danas ne bi prošlo kao išta osim demonizacije, makar se radi o hororu

Barb: Po meni su ovo baš dva totalno drugačija filma

Barbara: Slažem se da je vrlo drugačije sve. Nastavak mi je puno više tween friendly. Plus, prvi dio totalno podbacuje u ovom ženska prijateljstva dijelu i podupire klišej kako žene ne mogu biti prijateljice, bar ne dugoročno.

Barb: Pa da, nastavak je jako comforting, a prvi je čisti horor

Maša: I to mi je pomak u dobrom smjeru, to što su vještice pretvorili u nedvosmislene pozitivke. Ali bilo bi čudno da nisu in this day and age?

Lea: Ali to zajedništvo 2020 je tako lame i performativno. Tko je Lourdes? Svi likovi u grupi osim Lily su blijedi do nepostojeći

Barb: HVALA LEA

Maša: Slažem se, likovi u novom Craftu nemaju nikakvu pozadinu, to je isključivo Lilyna priča

Lana: Hm, moram reći da se meni sviđa što su prevazišli prikaz djevojaštva koji je tipičan za 90-e, dihotomiju dobrica i zlica 

Lea: Odlično je da oba filma traju po 90 minuta –  inače bih možda progutala priču da se ne mogu sva 4 lika razviti u kratkom vremenu

Barbara: Meni je u nastavku dosta neuvjerljiv onaj dio kad Lily odbace iz kovena zbog one ljubavne čarolije – nekako mi je to preslabašan razlog s obzirom na sve.

Barb: Ja sam prikaz prijateljstva u prvom više shvatila kao da su htjeli pokazati da je u srednjoj školi najgora stvar koja ti se može desiti to da te najbolje frendice šikaniraju, da je to zapravo ultimativni horor

Lea: Da, Barb!!! Razumijemo se

Lana: Taj dio mi je dobar i uvjerljiv! Ali one su poslije baš ZLE prema njoj i onda je na kraju Nancy luda a ove dve su samo glupe i plitke. A ona je savršena (ne mogu se sjetiti kak se ona zove lol)

Barbara: Sarah. Ali opet na kraju se svodi na to da previše moći djevojke pretvara u čudovište poput Nancy

Lana: Jel ju previše moći pretvorilo u to?

Barbara: Pa previše ili neadekvatno usmjerene moći, prema poziciji koju zauzima film!

Lea: I moram dozvati svog inner marxist – klasna nejednakost u drugom je nepostojeća, u prvom je bila snažna i jasna

Barb: Tako je, Lea!

Lana: 😀 Istina

Maša: Da, mene je jako ovaj klasni aspekt razveselio u starom, bio mi je tako moćan motiv

Barbara: Nancy od početka nema šanse. I zbog ovog klasnog aspekta, naravno

Barb: Slažem se totalno da je kraj prvog dosta lame!

Lana: Meni je bio fizički neugodan taj kraj, bilo mi je grozno da je Nancy tako završila, i zato mi je super da je Fairuza Lilyna mama 😀

Barbara: Slažem se 

Barb: Je!

Lea: Da! I psihijatrijska ustanova na kraju više nije apsolutno demonizirani horor u novom

Barb: Navodno su Nancy planirali ubiti pa je neka wicca savjetnica filma urgirala. Iako ne znam koliko smo s tim daleko došle…

Barbara: Odlično! Iako ne znam što je užasnije u biti. Voljela bih film o Nancy i njezinu priču

Lana: Je li Nancy jednostavno bila zla ili je podložnija toj zloj strani Manona zbog te svoje ful nesretne obiteljske situacije… nemam pojma, jer je na kraju samo eto luda. PRAVDA ZA FAIRUZU!

Barb: Da, ja sam shvatila da je Nancy zbog obiteljske i socioekonomske frustracije htjela sve što nema

Barbara: Meni je totalno jasno da se htjela pomoću moći izvući iz te užasne situacije i grozno je što je film pretvara u negativku i aktivno kažnjava zbog sasvim legitimnih težnji

Lana: Da!! Na oboje

Lea: Čini li se i vama da je sarah izgledom nevjerojatni miks K. Stewart i Rory Gilmore?

Lana: Haha! Btw, ja se slažem da je politička ispravnost nastavka užasno po ps-u, ali s druge strane mi se sviđa popularna mizandričnost filma 😀 I sviđa mi se što ta Sila više nije muškog predznaka – nije Manonnnn

Barb: Zar nije?

Lana: Ne! Manona spominje samo David Duchovny

Maša: Da, super mi je što je sila izgubila HE. Ono što mi je nedostajalo u nastavku je bio taj sloj ogorčenosti koji su cure u starom Craftu imale. Voljela bih da je i u novom postojala zla krv, ali da je poruka: zla krv je dobra

Lea: Da, Mašo!!! Zapisala sam “bijes” i intenzitet emocija kao plus za prvi dio. Kad Nancy sportašu kaže da je on zapravo whore = najbolji quote: „The only way you know how to treat women is by treating them like whores, when you’re the whore! And that’s gonna stop!“

Barb: Pa da, i vidjele smo da je ta ogorčenost rezultat raznih nekih nepravdi. U drugom su sve više happy-go-lucky

Lana: Da!! Zapravo, sva je problematičnost u novom filmu vezana isključivo za maskulinitet! Muškarci su ti koji i imaju probleme i problematični su

Barbara: Da, meni je zapravo super što su one nekako at peace same sa sobom. To se zapravo i dalje tako rijetko viđa

Barb: Ma i meni! To sam htjela reći, da nema potrebe za bijesom

Maša: Da, što mi je u neku ruku lijepo jer npr. imamo trans curu koja nije nositeljica traume ili drugosti

Lana: Taj hint da je trans je toliko suptilan da ti lako može promaknuti, a opet je tamo. Možda je malo presuptilan? Ali super je da se tome na taj način kimne, nije ono što definira njen lik

Lea: Lily je totalno cool što joj mama živi s poster boyem pokreta za muška prava, što ne bi bilo primjereno izraziti malo nezadovoljstva ili kritike?

Barbara: Pa nije baš sretna, nisam doživjela da je pomirena s tim.

Maša: Ni ja!

Lana: Pa kaže joj “Way to stick it to the man!“

Barbara: Da, od početka ima jako neugodnu dinamiku s njim

Lea: Da, ali potiskuje to i prema mami je totalno cool i odrasla!

Barb: Jako su sve zrele!

Maša: JAKO su zrele

Barb: Mislim da me to malo nervira jer ja nisam

Maša: Hahaha

Lana: Hehehe

Barbara: Hahaha

Maša: Možda mi je čak najbolji pomak bio u tome što su poboljšali protagonistkinju. Barem meni. Sarah nisam mogla smisliti, a Lily je ipak malo življa i manje blažena

Barbara: Istina, Sarah je bila totalno bland

Lea: Osim što je ubila mamu na porodu xD

Barbara: Hahahaha. Ona se pokušala ubiti prije nego što se preselila ali ne sjećam se da se objasni točno zašto? Je li zbog toga s mamom?

Barb: Da, lol. To je ta trauma koja se razriješi kad joj mama progovori s fotografije pa smogne snage da dokrajči Nancy. Baš treš.

Maša: Da, stalno sam očekivala da će biti nešto drugo otkriveno kao uzrok u prvoj polovici filma

Lea: U prvom mi je bilo sjajno što je svaka imala jedan problem koji je urgent i najviše je muči i što su likovi bili sagrađeni oko toga. Želja za ljepotom mi nije bila prikazana kao nešto sebično i nepotrebno, nego kao nešto što u nekom kontekstu može imati smisla. U drugom su mi njihovi problemi difuzni. Možda je to neki take na first world problems?

Barb: Meni je u prvom okej što je očito da je korištenje magije jako sebično. U drugom je više politično

Lana: Da!!

Barbara: Da!

Maša: Da!

Lea: Ne! Šalim se

Lana: 😀

Barbara: Jedino Lily ima konkretan problem, ili probleme – creepy očuh, saznanje da je posvojena…

Barb: I jedno i drugo je fajn, samo razmišljam – da sam imala neke moći u srednjoj ne bi vjerojatno mijenjala svijet nego tipa svoje prištiće

Lana: Naravno!!

Barbara: Hahaha

Lana: Drugi je baš primjer didaktično-feminističkog remakea. Film je doslovno cure protiv patrijarhata, jako je proziran i skoro dječji u tom smislu. Prvi puno životnije prenosi tinejdžerske emocije, proizvodi loše osjećaje, ali su ishodi za cure jako razočaravajući. Baš ih sve sjebe do kraja filma, ali ne na neki zanimljiv način

Barb: Slažem se!

Lea: Za to što je film toliko woke, puno je manje progresivan oko antirasističkih politika. Samo je ubačena replika sa strahom za brata i željom za više crnih prijatelj⁞ica

Maša: Da!

Barb: I Beyonce!

Lea: Čini mi se da je u 1990-ima film u tom smislu bio dosta progresivniji, makar daleko od savršenog. Čitala sam kako je Rachel True koja glumi Rochelle rekla da je bila razočarana jer iz finalne verzije izrezan dio s njezinim roditeljima (koji su trebali biti bogati u filmu), a sve druge cure su imale scenu s roditeljima. Ali rekla si je, u filmu si i to je već velika stvar. I nisu je zvali na intervjue i dodjele nagrada

Lana: 🙁

Barbara: Da, prvi nije uopće tako politički eksplicitan, ali puno vjernije dočarava ovaj bullying koji Rochelle trpi na rasnoj osnovi

Maša: Grozno mi je što Rochelle požali, što sve požale svoje “žrtve”. Baš su im grozne nemeze, mrzim ih!

Barb: To ispadanje kose mi se jako dopalo, jezivo!

Barbara: Uuuu da. Taj dio mi je bio baš dojmljiv i jeziv kad sam ga prvi put gledala, baš na fizičkoj razini.

Maša: Jako! Mene su oba filma dosta uspješno podsjetila na žudnju za vještičjim moćima iz djetinjstva, ali moram priznati da mi je u prvom to bilo puno začudnije i puno sam više ŽELJELA TE MOĆI, a u drugom su moći pokazane kroz montažu i nisu mi bile tako alluring

Lana: Da!! u drugom je zaigrano, a u prvom je nekako dublje, transformativno, baš vidiš kako postaju moćne. U drugom ne postaju toliko moćne jer od početka imaju MOĆ SAMOPOUZDANJA

Barb: Hahah, da! 

Lana: Šteta što u prvom ta moć tako padne u vodu. Bla

Lea: Ni meni se ne sviđa drugi dio prvog (zmije? nadam se da ćemo se toga još dotaknuti), ali drugi film mi ostavlja previše načetih tema koje nisu obrađene na meni zadovoljavajući način

Lana: Kojih tema?

Lea: Pa recimo Timmy, ima jedan super razgovor s njim i onda je mrtav. Što bi bilo dalje s tim dejtanjem i consentom oko čarolije? Više sam puta imala osjećaj da je nešto krenulo u nekom zanimljivom smjeru i onda se naprasno prekinulo.

Barb: Slažem se! Ovaj lik kojeg začaraju u prvom je puno bolji kao lik. Mislim, jasno je zašto treba umrijeti

Barbara: Da, u prvom dijelu je to puno nekako uvjerljivije i mučnije prikazano s tim love interesom.

Lea: Meni se jako sviđa woke Timmy i kako je na početku smiješan, ali zapravo je privlačan – što demontira tu neku mizoginu viziju kastriranih emancipiranih muškaraca

Maša: Da, prvo sam se bojala da će biti cringe, a ispao je fakat ok!

Barb: Meni je woke Timmy bio urnebesan! I super mi je što je biseksualan, što rijetko vidimo. Ali mi je ful glupo što umre, bez obzira na to što ga one nisu ubile

Barbara: Da, taj dio mi je bio dosta loše razrađen. Ispada da je ubijen samo kako bi se one mogle posvađati.

Lea: Sjajno mi je što je Lily pokazala nešto nezrele sebičnosti u bacanju čarolije. Ubojstvo nepotrebno, slažem se!

Maša: Hahaha, super mi je ovo “ubojstvo nepotrebno”

Barb: To mi je bolje riješeno u originalu. Svi ubijeni likovi su to zaslužili, i očuh i onaj dečko silovatelj

Barbara: Mene zanima kako su se one izvukle s tim ubojstvom Davida?

Barb: MAGIJOM

Lana: 😀

Barbara: Mislim spalile su čovjeka. Nije da su svi znali da je vještac. Što su njegovi fanovi mislili? Mislim Lilyina mama očito zna, ali što je s njegovim sinovima, susjedima, itd.? Čisto na jednoj konkretnoj životnoj razini! 

Lana: Pokazuješ veliki interes za temu neprimjetnog zločina…

Barb: Možda su sinovi upućeni u njegov pravi identitet?

Lea: Sviđa mi se taj sektaški twist, kao on je neki dokazano i pokazano neuračunljivi lik. Imena su mi doduše prelame i da budu camp: Adam, Lilith?

Lana: DAAAAA, meni je to super, i Adamovi svi sinovi imaju kršćanska imena – Jacob, Isaiah, Abe

Barb: TOTALNO DA

Lea: Sinovi! To mi je jedan od najboljih momenata novog filma: Jacob koji izgleda i ponaša se kao Edward iz Twilighta i baca duboke značajne poglede, ali ništa se značajno s njim ne događa. I općenito Twilight reference (selidba u hladniji kraj na početku, umjesto L.A. u prvom dijelu – kao Bella) i Frankie koja je fangirl Kristen Stewart

Lana: Film ukazuje svim svojim suptilnim bakljama od signala na da je problem patrijarhat! Adam, prvi muškarac, okuplja svoje male dečke i potiho hejta žene, i on je jedini negativac u filmu! Stvarno je jasno od početka da je on Jordan Peterson i da je to Zlo u filmu, čim saznamo da se bavi maskulinitetom u krizi – “The Hallowed Masculine”

Barbara: Da, za suptilnost se film ne može optužiti

Barb: Meni je to zapravo bilo super, pogotovo spominjanje Princess Nokije. Kako naprasno! Oduševljena sam!

Lana: Haha, da, vrlo nesuptilno, kao i prvi! Ali prvi film uopće nije feministički!

Maša: Nije, samo je JAKO KUL. Ostala sam paf odmah kod uvodne špice! Toliko intenzivno! Toliko OVO SU DEVEDESETE AND DON’T YOU FORGET ABOUT IT

Lana: WE ARE THE WEIRDOS MISTER! Mislim film je puno bolji dok ga ne gledaš nego ga se mutno prisjećaš

Maša: E i lijepo mi je što su zadržali “We are the weirdos, mister”. Imalo je smisla tamo gdje je stavljeno i dobilo je taj jedan novi život

Lea: Meni je “We are the weirdos” u novom bio malo lame?

Barb: I MENI

Barbara: Meni je čak bolji u traileru za novi!

Lana: Ja sam u trenutku kad to kaže već ful ekstatično gledala film, ko neku tekmu! Navijam za svoj tim (curke), jebeno mi je, itd.

Maša: Hahaha

Lana: Super je što moda u prvom uopće nije očuđujuća jer se pola cura koje vidim na cesti tak oblači!

Barb: Meni je to bilo bezveze u novom!!! U starom ima neku funkciju…

Maša: Moda?

Barb: Da, što se više zbližavaju, to se oblače ekstravagantnije

Lana: Aaaa, super point!!

Barbara: Da, super point za odjeću!

Barb: U drugom su fashion stalno

Lana: E ali autfiti za tulum su mi fakat ok uzela bih sve to

Barb: Da, i taj make up 🤩

Maša: Ja sam samo gledala njihova savršena lica i hajlajtere

Barbara: A onaj rajf s perlicama ili što već? Ja bih to.

Lea: Meni se sviđa odjeća i estetika novog i neoviktorijanski vibe bogate milenijalke oko Lily i njezine sobe (clean living!). Ali da su strahovite autsajderice zbog te odjeće?

Barb: Pa meni je to pitanje autsajderstva dosta zanimljivo. U prvom imam dojam da zaista jesu autsajderice. U novom nemam taj dojam – što je skroz okej – ali to dosta naglašavaju

Lea: Slažem se!

Maša: Nikako ih nisam mogla doživjeti kao autsajderice u novom

Lana: Je, puno je uvjerljiviji osjećaj šikaniranosti u prvom

Barb: Pa da, baš su jako šikanirane

Lana: I u prvom je to vezano za pitanje seksa? Nancy je dijelom autsajderica jer je kao drolja?

Maša: Da

Lana: Novi je totalno sex-positive

Barbara: Da, a opet mi je nekako čudno aseksualan – ne mislim nužno ništa loše pod tim 

Lana: Osim one scene masturbacije!

Barb: Da, to je super! 

Maša: A meni novi Craft nekako uopće ne spada u taj witch žanr?

Barbara: Ne znam što točno čini witch žanr?

Barb: Meni je prvi definitivno horor, drugi manje? Jesi na to mislila?

Maša: Teško mi je pinpointati jer se sve bazira na tom nekom osjećaju koji je zapravo vrlo vjerojatno samo odrastanje u devedesetima. 😀 I na kraju ne mogu razlučiti je li u pitanju samo estetika devedesetih ili je u pitanju nešto više. Practical Magic i stari Craft without a doubt vrište WITCHES, a novi Craft je: curke se ujedinjuju, a imaju i supermoći. Ako to ima smisla. 

Lea: Da, bile su nekako kompliciranije dileme i posljedice odluka. Mislila sam kako je super baciti čaroliju na nekog, ali baš i nije super kad te netko prati bez prestanka i nema mišljenje ni o čemu.

Barb: Meni je to loše izvedeno u drugom. U prvom pretjerivanje lika pretvori u silovatelja, a u drugom u što – normalnu osobu? Baš bih zato da woke Timmy nije umro nego da je prošla čarolija i da je i dalje woke

Lana: Mhm, prvi je mračan i messy, a drugi je baš osnažujuć, u dobrom i lošem smislu riječi

Lea: Da!! A komentar na menstruaciju?

Lana: E DA DAJ MOLIM TE! DOBILA JE TEK MENGU I TOLIKO JE KRVARILA I NIJE NIŠTA OSJETILA – najneuvjerljiviji dio filma

Maša: Apsolutno

Barb: Ja sam to pripripisala isto nekoj magiji? Jer je bilo toliko neuvjerljivo…

Lana: Pa to bi jedino iskupilo situaciju. Mislim krv je liptala! 

Barb: Hahahah

Lea: U prvom je trenutak prepoznavanja bio kad je Sarah super znala francuski, a sad je bila ova “slabost”, “sramota” u stilu ispovijesti u Ok!-u (postoji li taj časopis uopće još?)

Barbara: Nisu li Sarah prepoznale po onoj olovci koju je vrtjela? Ne znam zašto i tu nisu mogle taj dio riješiti takvom nekakvom sitnicom. Ovo je valjda bilo nužno da je Timmy osramoti, pa da nju prepoznaju kao srodnu dušu, a Timmyja da obilježe kao negativca

Maša: Da, ovo je bilo za Timmyja

Lana: Dobra stara menga

Barb: ❤️

Lea: Samo mi se ne uklapa u taj novi vibe gdje menstruacija ne bi trebala biti baš takva sramota u rangu 1990-ih

Barb: Ali je Timmy u 90-ima pa je ok kao kontrast kad se osvijesti

Woke Timmy

Maša: Bojim se da je to nažalost baš klasična srednjoškolska reakcija i dalje, i Lilyna i Timmyjeva

Barbara: Sve u svemu, drugi film mi je puno pravocrtniji – ima jasnog negativca, jasne pozitivke, pozitivke pobjeđuju, sve fino sređeno bez neurednih repova. Kul je to što su u prvom stvarno uvjerljivo zastrašujuće, ili bar Fairuza

Lana: Realno Fairuza nosi prvi, ful je teško kad nemaš Fairuzu. A kao što sam već previše puta rekla, meni se politički sviđa da je remake ovakav, i da je to sign of the times

Barb: I meni!

Lana: Ako su to neke vrijednosti koje su mladima danas (lol) već baseline, to mi je jebeno

Barbara: Da, slažem se

Maša: 👍

Lana: I moram se još jednom vratiti na ono kršćansko – super mi je simbolika Lilith! Sviđa mi se ful da je cijela priča o ženskom zajedništvu i neposlušnosti muškom autoritetu! SO SHOOT ME

Barb: Hahahah, JE!!! Baš je politički umirujuće!!!

Maša: Haha, točno to

Barbara: Treba nam takvo nešto u ovim mučnim vremenima

Lana: Guglala sam Lilith poslije filma jer uvijek zaboravim šta je s njom, ona je izrasla (?) vlastita krila i odletjela jer nije htjela biti submisivna Adamu!!

Barbara: Odlično!

Maša: Wow, SIMBOLIKA. Sad mi je još bolje

Lea: Da, ali možda malo previše soothing acoustic playlist na Spotifyju

Lana: Hahahha

Barb: Ja želim samo za kraj napisati ovu odličnu dosjetku: ako je drugi Princess Nokia, prvi je Azealia Banks!

Lana: AHHAH

Barbara: Hahaha

Lea: Hahaha. Nisam mislila da ću biti najveći partybreaker oko ovog filma koji stvarno je jako cozy za horor što totalno podržavam! Uništiti horor nestrašnošću! Možda da se izbjegne R rating koji je prvi dobio i tako isključio ciljanu publiku? Samo hoću malo više uzajamnosti u tom prijateljstvu!!

Barb: Ma toga fali. Meni je Frankie imala potencijala

Lana: Novi film je čisti cozy feelgood. Ali opet, možda je to nama koje očekujemo da je krivac za sve patrijarh(at)? Možda je mladim curama mindblowing! Ja danas zvučim kao da imam minimalno 60!!

Maša: Sigurno je mindblowing! Barem bi meni bilo, bila bih tako annoying svima oko sebe nakon tog filma!

Barb: Pa da!

Lana: Još kad bi skužila ovu Lily(th) simboliku…

Maša: Da, baš sam na to mislila kad si napisala to za Lilith. Bila bih nepodnošljiva

Barbara: Pokušavam se staviti u kožu 11godišnje sebe da sad gledam ovaj film umjesto onoga. Stvarno sam jako voljela taj film tada, ali da mi je dao neke super poruke o zdravoj dinamici među prijateljicama i nije! Kao i o ženama koje si uzmu za pravo tražiti više nego što im navodno pripada!

Barb: Da!

Maša: Ono kako sam ultimativno došla na to da mi ne smeta što je toliko in your face je baš to da bi hrpi djece to mogao biti obrazac

Barbara: Ovo mi je ljepša i optimističnija varijanta, puno

Lea: Ja ne bih nikad gledala taj film s 12, umrla bih od straha sa zmijama! čitala sam da su za prvi koristili 10 000 pravih zmija (!!!!) koje su bile posvuda u kantama. Bitno da se sarah boji ptica pa njih nije bilo u filmu

Maša: Omg, ne

Barb: HAHA

Lana: Hahaha Lea ne odustaješ od tih zmija

Barbara: Mi smo pokušavale replicirati te njihove sesije na mom tadašnjem tavanu

Lana: “That’s the thing with girls with power, Lily, they’re always too weak not to use it against each other!” – kakva meta kritika prvog a!

Barb: JE LI USPJELO

Barbara: DA

Lana: Ozbiljno??

Barbara: Ovo Lanino mislim

Maša: 🖤 Hahaha

Lana: KVRAGU. HTJELA SAM REĆI IDEMO ODMAH PROBATI KOD MENE

Lea: Zoom session! Jedna je viška, to ćemo sad odlučiti!!

Barbara: Ali lijepo smo se družile i ta popodneva su mi baš ostala u super sjećanju. Palile smo i svijeće i svašta nešto. U biti je dobro da nismo spalile kuću

Lea: E da, kod prvog sam bila malo nostalgična oko teen satanism scarea, podsjetilo me na 1990e u Hrvatskoj kad sam se kao dijete bojala sotonista i postojala je ta neka zastrašujuća slika njih na marginama medija

Barb: Ajme, da!

Maša: Lea, da, možda je to ono što mi sve povezuje s tim witchy osjećajem? 😀

Barbara: Nije li to bilo ranije, kad je bilo ono nešto s onom crnom ružom i čime li?

Lana: Ah, sotonisti su nekoć bili puno aktivniji, danas je sve to tako normalno i legit, šteta lol

Barb: Mene je malo rastužilo što nije uključena pjesma “How Soon is Now”

Lana: Da, dosta je efektna u prvom!

Barb: I kasnije u Charmed! Nekako je obilježila žanr

Barbara: Ja sam dosta zadovoljna filmom. Nije da ću ga pamtiti kao prvi, ali nije ni za očekivati – nisam više u tim formativnim godinama.

Lana: Dajem mu 4 Fairuze

Barbara: Od koliko?

Lana: Od 5!!!

Barb: Tako i ja!

Barbara: Hm, ja dajem 3 i pol

Maša: Ok, zašto sam ja stroža? 3? Ne znam???

Lea: “Your difference is your power” mi dobro sumira taj neki mlaki osjećaj, mlaki u smislu ugodno tople vode, estetike i uljuljkanosti u bolje sutra. Moja ocjena: 🔮🔮🔮

Lana: Ja sam se baš zabavila, a i Fairuza sama je podigla ocjenu za bar jednu Fairuzu

Maša: Mene su oba baš zabavila! 90 minuta IS THE KEY

Lana: Ništa, idem ja vidjeti šta još s Fairuzom mogu pogledati

Maša: Ma 4, stalno me mori taj unwitchy feel.

Lea: Samo sljedeći put šišmiši umjesto zmija pls

Maša: Jako prvoloptaški ali: to će biti onda tematski korona remake.

Lea: Hahaha

Lana: ❤️

 

Otvori komentare

Nema još odgovora

Komentiraj

djevojaštvo

književnost

LGBTIQA+

majčinstvo

muzika

politika

prostor

tv & film

život

OSVETA: Ubojica pilića
NEPCA: Avignon
ŽIVOTINJSKO CARSTVO: 3 ribe
RADOSTI TIJELA: Govna
popsikon
Dvije smrti Sinéad O’Connor
♪ ♫*•♪ ♀️ 2021 ☻ favs by barb ヽ༼ຈلຈ༽ノ
Nježne sablasti
Sto Oskara za Tára 
Temeljac
Justine iz filma Sirovo curi krv iz nosa.
Željna krvi
Kvir memoari ili kako ispričati svoj život
Stisak hrvatskih kanselistica
Klasna priča bez pokrića
Nina Obuljen Koržinke i drvo žalosne vrbe
Kviz: Nina Obuljen Koržinek ili žalosna vrba (Salix babylonica)?
Lydia Tár ravna Zagrebačkom filharmonijom
Sretna 33. obljetnica panDemije svima koj⁞e slave!
Portijina elegija
Kult Plave Kamenice recenzira Taylor Swift
Preporuke za proljeće
Što bismo sačuvale iz 2021., a ne spalile na smetlištu
The L Word: Generation Q, FINALE
The L Word: Generation Q, S02 E07, E08 & E09
Promijeni veličinu fonta
Kontrast