Stvari postaju komplicirane. Antifeminističke društvene silnice koje majke žele zavezati za bebu supostoje s jednako antifeminističkim neoliberalnim prekarijatom koji traži bespogovorno odvajanje majke od bebe i ekspresan, nezahtjevan povratak u radnu snagu.
Što bi uopće značilo prihvatiti feminizam ništavila, odsutnosti? Postati jedno s (feminističkim) ničim? Strateško ništavilo može biti militantno: to je zahtjev da se praznina ostavi na miru, bojkot ideje da je manjak na neki način manjkav.
No plakat me zaokupio ne samo jer me iznervirao, nego i jer je pogodio u istinu o Melaniji Trump kakvu je kao javnost poznajemo: Melaniju kao manjak i odsutnost, sliku bez tona, prazninu. Pa me zanimalo, u čemu je stvar da je tako neznatna?
Happy 20GAYTEEN!
Autoritarno naličje ideje o traženju pristanka nadvija se i nad njezinom praktičnom primjenom kod veće djece koja su sposobna nedvosmisleno verbalizirati svoje odgovore na postavljena pitanja koja se tiču njihove (i ne samo tjelesne) autonomije u širem smislu.
3. „Mlada djevojka jede pticu (Užitak)“, ali ne izgleda kao da uživa. Izgleda zamišljeno, tužno. Je li užitak fundamentalno tužan jer smo svjesni da je prolazan? Uvijek. Užitak je okrutan.
