PROLJEĆE: Glazba za branje cvijeća

Unpacking the bags and setting up
And planting lilacs and buttercups

Zamisli ovo: imaš dom i sve su sobe u cvatu.

• Od najranije dobi glazbu povezujem s cvijećem. Glazbenice. Ne sve. Nikako glazbenike. Nema potrebe ulaziti u to zašto. Sv⁞e znamo zašto. Ipak, u mojim me dvadesetima počeo mučiti osjećaj cvijeća u pjesmi, ponajviše: što ga točno izaziva. U praćenju i kategoriziranju pjesama koje doživljavam (i volim) kao cvjetne s godinama se iskristaliziralo nekoliko parametara:
  • Jesam li glazbenicu slušala u razdoblju između 1995. i 2010.? Ako je odgovor potvrdan, vrlo je vjerojatno da će barem jedna njezina pjesma imati taj učinak. To je, naime, vrijeme mog ranog djevojaštva i sve, zvučalo stereotipno djevojački ili ne, nosi u sebi barem djelić cvjetastosti.
  • Pojavljuju li se akustična gitara ili klavir kao glavni instrumenti? Imaju li gudači pomalo diznijevsku ulogu? Je li vokal najčešće mekan i dopušta li da fokus padne na tekst pjesme, a ne na izvedbu? Opisuje li se uglavnom osjećaj (samoće u) zaljubljenosti? Spominju li se biljke ili su vizuali vezani uz prirodu? Da, da, tisuću puta da? Radi se o mojoj ultimativnoj djevojačkoj playlisti i CD je vjerojatno ukrašen valovitim slovima i cvjetićima.

Možda stoji na mjestu, možda se kreće, možda ga nitko osim tebe ne može vidjeti. Možda ne želiš da ga vide. Kako god bilo, kada mu prilaziš, ulicom se bez iznimke uz tebe šulja uvijek ista melodija.

• Kratak, ali indikativan popis stvari zbog kojih sam s četrnaest godina mislila da je Fiona Apple najljupkija djevojka na svijetu i bila potpuno nesvjesna njezinog općenitog tona:
  • Prvi album koji sam preslušala u cijelosti bio je Extraordinary Machine.
  • Omot tog albuma.
  • U pjesmi Parting Gift spominje se pas.
  • Jeste li uopće svjesn⁞e koliko klavira Fiona Apple koristi???

Prednje je dvorište maleno. Voliš osjećaj zajedništva, ali ne voliš nikoga u susjedstvu. Sve što trebaš tiha je spoznaja da ulicom voze automobili, da psi njuškaju grmove, da pčele rade svoj posao, da se u nečije rutine uvijek možeš pouzdati. Život neumorno postoji izvan tebe.

• Većina je glazbenica na mom popisu bijela. To je dobar pokazatelj da je početku novog milenija inzistiranje na raznolikosti bilo tužno nepoznato, ali i da je rasizam iz glazbene industrije pustio korijenje u mom uhu. Crne glazbenice automatski su svrstavane u kategorije poput hip hopa, R&B-ja, (neo) soula ili amalgama navedenih žanrova, poznatog jednostavno kao urban, a koji se i dalje koristi kako bi se glazbenice of colour odijelilo od klasičnog mainstreama.
• Ponoviti da cvijeće nema samo jedan zvuk.

Ako te na ulaznim vratima netko čeka, svira ovo. Uglavnom ti dočekuješ druge i svira ovo.

• Također, većina glazbenica pjeva o dečkima. Kao i s rasizmom, priča o ukorjenjivanju u mainstreamu ponavlja se sa svim oblicima „odstupanja“ od dobro poznate matrice.
• Vanessa Carlton autala se na koncertu i kasnije prilično panično izjavila da je mislila kako je nitko neće čuti. St. Vincent u ranim je danima morala objašnjavati zašto uglavnom ne piše o ljubavi. Pri prvom slušanju novog singla Phoebe Bridgers čula sam: „And when I grow up / I’m gonna look up from my phone and see my wife“.
• U svijetu cvjetne glazbe najgore što dečko može učiniti jest slomiti vam srce. Vjerojatno je zato toliko primamljiva.
• U redu je, neki su dečki slatki.

Ne obraćaš pozornost na hodnik, ali imaš lijep hodnik. Ponekad se pitaš bi li drvo limuna trebalo držati pored ulaznih vrata, ali pomisao na svježe limune istisne sav razum iz tebe.

• Neke pjesme uopće ne zvuče djevojački, a ipak su tu. Ovo je vrlo subjektivan izbor.

Možda imaš podrum. Nije poput drugih podruma. Nije mračan iako ne znaš kako svjetlost prodire u njega. U njemu nema ledenica, ni alata, ni isprepletenih cijevi koje vode do bojlera, ali ne znaš čega točno ima. Istina je ta da se ne spuštaš. Nikad.

• Djevojačka glazba zvuči inspirativno i veselo. U najgorem slučaju zvuči čeznutljivo. (Za kim, za čim čeznemo? Za dečkima!) Čak je i tada medena, lijepa, udobna. Ne znam privlači li me zbog nje sve toplo i blago ili zbog urođene sklonosti prema toplom i blagom jedan dio mene zauvijek obitava u ovom spotu.

U kuhinji sanjariš da kuhaš. Imaš prozor iznad sudopera. Imaš kremaste kolače u hladnjaku. Svakog dana u vrijeme ručka guraš nos u bosiljak i ružmarin koji rastu na jednoj od urednih polica. Imaš sve što ti treba i više. Ali ne znaš kuhati.

• Djevojačka je glazba samotna, ali svoj puni potencijal ostvaruje kada je pomoću tajnih simbola otkrivamo nekome drugom.
• Kada prolazim kroz albume koje sam slušala s prijateljicama, na koje smo plesale i zajedno ružno plakale, koji su svirali u pozadini dok smo brbljale, kojima smo kolektivno znale svaku riječ, osvješćujem da se radi o muškim bendovima i pop-hitovima. Ali na papirićima, marginama bilježnica, chatovima na ICQ-u i posuđenim CD-ima zasigurno negdje vrebaju ovi stihovi.
• Vaši roditelji znaju za ovu glazbu.

Blagovaonica je prazna. Ljubavi tvog života jedu s nogu ili iz posudice na podu. Ipak, svakih nekoliko dana promijeniš cvijeće nasred prevelikog stola.

• Laž o djevojačkoj glazbi: preraste se.
• „[It] is not a celebration of the glory days of high school, but an earnest look at what it means to be a person.”
• U svakom trenutku svog života imam i nemam 13 godina.
• Djevojačka glazba širi se poput bršljana i preuzima sva doba i mijene, sve žanrove i kategorije. I kada je zaboravim, prekriva zidove – prekrasna ruševina.

Dnevni je boravak soba za život i živiš u njemu. Sve su tvoje knjige na policama, a police se protežu po svim zidovima. Gdje nema polica, tamo su slike života koji živiš izvan sobe. Čini se tihim samo dok spavaš, no i tad biljke dišu i cvatu. Ponekad ujutro uđeš u sobu i ne možeš je prepoznati. Toliko brzo rastu.

• Unatoč stalnom isticanju objekta žudnje, djevojačka je glazba fokusirana na djevojku i njezino srce. Djevojka treba biti prilična i njezino srce treba biti prilično.
• Dnevnički zapisi ultimativna su oznaka djevojaštva. Svaka je pjesma takav dnevnički zapis i svaki je dnevnički zapis remiks takvih pjesama.
• 2004. godine MTV je cenzurirao White Houses zbog „eksplicitnih“ stihova. Danas se incident uglavnom sažima kao cenzura zbog spominjanja seksa, ali jasno se sjećam da je problem nastao zbog spominjanja krvi i boli tijekom / nakon „prvog puta“. Volimo djevojačku istinu tako dugo dok je ne možemo zamisliti.
• Feistina 1234 toliko je prilična da je 2008. pretvorena u brojalicu za Ulicu Sezam. Nije mi ništa manje draga, revolucionarna ili dnevnička zbog toga.

U kupaonici voliš: puhati mjehuriće dok se kupaš, pjevati pod tušem, satima sjediti na WC-u i čitati, održavati ormarić s kozmetikom čistim, kao u ljekarni. Ne voliš: paukove u kadi. Imaš suncokrete na umivaoniku, misliš da pristaju plavoj boji pločica i da te čuvaju od paukova.

• Svi komentari o glazbi Norah Jones ili Corinne Bailey Rae kao idealnom soundtracku generičkih kafića koje sam ikad čula idu ovdje.

Spavaću sobu ukrašavaš samo nacrtanim cvijećem kako ti ono koje diše ne bi ukralo kisik. Kad spavaš sam⁞a, muči te ta simbolika. Kad ne spavaš sam⁞a, zna ti se činiti da te ne muči ništa. Gledaš kroz staklena vrata terase – noć je i dalje strašna, ali samoća je strašnija.

• Seks je naizgled nekompliciran i željen, ali kontroverze poput one s White Houses pokazuju da drugačiji i ne smije biti.
• Djevojke su želju naučile pretočiti u umiljatost, plahost i dobro prikriven ushit.
• Aro / Ace djevojke?
• Kada pjevaš o spavanju s nekim, spavaš li pored nekog ili si s nekim isprepleten⁞a?

Neka dvorišta imaju stražnja vrata, tvoja vode na livadu. Otvaraš ih i ne osvrćeš se. Ne ideš daleko. Bit će tamo kad se vratiš.

• Većinu djevojačke glazbe možete zamisliti u najavi tinejdžerskog filma. Ili kao pozadinu sljedećih scena u samom filmu: junakinjin prvi poljubac, junakinja gleda kroz prozor automobila dok pada kiša, junakinja odlazi iz grada u kojem je odrasla, junakinja dolazi u grad u kojem je odrasla nakon što je otišla pa se nakratko vratila pa opet otišla, junakinja grli najbolju prijateljicu, junakinja otvara vrata i smiješi se u kameru. Sve je dobro.

Možda je jutro, možda suton – u ovo se doba godine uvijek čuje pjev ptica. Vidiš žutu točku u daljini, svjetlo u dnevnom boravku ostalo je upaljeno. Rijetko kad izlaziš sam⁞a u mrak, ali kad izađeš, ostavljaš svjetlo. Nitko te više neće pitati zašto. Imaš dom.

• Najveći je mit o glazbi, kao i o svakoj umjetnosti, taj da su Dobre Pjesme vječne.
• Kada ćete ići brati cvijeće, nećete slušati Glazbu, niti ćete slušati ovu playlistu. Slušat ćete što želite i bit će vaše, zauvijek.

Zamišljaš vazu na blagovaonskom stolu, osjećaš cvijeće u rukama, brojiš korake natrag. White star, white ship, nightjar, transmit, transcend, white star, white ship, nightjar, transmit, transcend, white star, white ship, nightjar, transmit, transcend, white star, white ship, nightjar, transmit, trans-