Samo meko

Jesam li prestala grozničavo čitati fanfikciju i postala uravnotežena? Jesam li uživala u novim sezonama serija koje su počele i završile u međuvremenu? Jesam li uspjela odslušati Want You in My Room jednom, a ne deset tisuća puta? Ne, drag⁞a čitatelj⁞ice.

Popsikon su od apsolutne propasti spasili meki stripovi, još mekši grafički romani i, kao uvijek, tinejdžer⁞ice.

Nakon što sam s velikim zakašnjenjem pročitala sjajan, melankoličan This One Summer, od Mariko Tamaki očekivala sam mjesec i zvijezde i dobila ih u angsty grafičkome romanu Laura Dean Keeps Breaking Up with Me. Mjesecima sam nailazila na slatke, ali ultimativno nezadovoljavajuće prikaze queer djevojaka1, no Laura Dean napokon je prekinula taj začarani krug. Osim što je svaka stranica vizualno savršena (Rosemary Valero-O’Connell zna što je meko!), a nad proučavanjem detalja u drugom ili trećem čitanju doslovno možete provesti sate, sama je priča pažljivo ispripovijedana kroz isprekidane mailove Frederice Riley i kratke dijaloge u kojima uvijek vreba naslovna Laura Dean. A tko je Laura? Oh, samo najkul srednjoškolka, centar Freddynog svijeta i apsolutno najgora djevojka koju možete zamisliti. Osoba koja će vas natjerati da pošaljete više od jednog pisma autorici savjetodavne kolumne i konzultirate vidovnjakinju. Osoba zbog koje ćete zaboraviti na prijatelj⁞ice i biti nepodnošljiv⁞e dok provjeravate mobitel svakih trideset sekundi jer vam se „učinilo da vibrira“. Laura Dean je najgora.

Freddy je zato protagonistkinja koju simultano želite posvojiti i dobro protresti – ranjiva je i apsolutno izgubljena. Ide klasičnom putanjom romanesknoga hipersenzibilnog junaka koji treba pogriješiti barem pedeset puta prije no što se sabere i shvati tko je, a pritom ni na tren ne gubi vaše simpatije. Za Freddy navijate i zbog njezinog sjajnog, preslatkog društva. Freddyna najbolja prijateljica Doodle tiha je heroina ovoga romana – dok Laura neprestano titra na rubovima Freddynih misli te vječno promiče njoj i čitatelj⁞icama, Doodle se za svoj prostor vjerno bori pa njezina prisutnost/odsutnost polako, ali sigurno postaje izjednačena s glavnom linijom radnje. Doodle i Freddy najviše gube, zajedno i odvojeno, te će vam njihov odnos značiti više od bilo kojeg romantičnoga kraha. Navijate ćete i za Vi, iskričavu curku za vrijeme čije smjene u restoranu brze hrane Freddy povraća po pultu i tim pijanim činom očito osvoji njezino srce. Vi je, za razliku od Laure, najbolja. Držite palčeve da Freddy to shvati. Dok čekate na Freddyno prosvjetljenje, pripremite svoje živce za ogromne količine ležanja na krevetu u stilu što-je-moj-život-uopće i bezbroj glupih odluka koje su vam savršeno logične kada ste vi on⁞a koj⁞a ih donosi. Živio angst!

Trebate još kronično izgubljenih tinejdžer⁞ica u svom životu? Upoznajte Arija, zbunjenoga dečka koji jedva čeka da nešto poduzme. Iako mu se čini da je njegovo nešto sigurno i kristalno jasno – odlazak iz roditeljskoga doma i odbacivanje obiteljskoga posla, preseljenje s prijatelj⁞icama u novi grad i probijanje na glazbenoj sceni – ispada, naravno, da izmaštani životi te ishitrene odluke ne vode tamo gdje je Ari mislio. Još bolje, trebate tople, pouzdane likove koji će biti tu za vas iako imaju vlastitih problema? Ulazi Hector, student na kulinarskom institutu koji se vrlo smireno želi distancirati od bivšega dečka i svemu što radi pristupa s puno pažnje i nježnosti. Kada uzme pauzu na studiju kako bi očistio i prodao kuću pokojne bake, zapošljava se u pekarnici Arijevih roditelja. Ili, najbolje, trebate drage dečke koji peku kolače i zaljubljuju se? Čitajte Bloom Kevina Panette i Savanne Ganucheau!

Ari i Hector počnu raditi zajedno i dok jedan pokušava pobjeći od valjanja i miješenja (ako ste fan⁞ice GBBO-a, čekaju vas raskošne ilustracije razvlačenja tijesta), drugi postaje duša kuhinje. Hectorova stabilna ljubav prema pečenju malo po malo pomaže Ariju da se i sam vrati onome što istinski voli, a prekarna pekarnica ponovo cvjeta. Uz to što na 353 stranice ni jednom ne dolazi do uvriježenog preispitivanja je-li-gej-okej – koje je više nego dobro došlo ako je kvalitetno napisano, ali često je jednostavno poučno i dosadno – Bloom i na svim drugim razinama funkcionira kao dobar zagrljaj. Nije posebno napet, niti nepredvidiv niti revolucionaran. Nećete tjednima razmišljati o njemu, ali ćete osjetiti kako vam se nešto toplo razlijeva po utrobi, i bit ćete sretn⁞e i to će biti dovoljno. Također, bit ćete gladn⁞e. Imajte čokoladicu pri ruci.

Naoko sličan Bloomu, ali meni bliskiji strip je Alice Oseman, zastrašujuće produktivne autorice i ilustratorice iz Kenta. Heartstopper je definitivno prepun mjesta na kojima uči svoju publiku da je biti queer sasvim u redu, no radi to bez da žrtvuje priču, a opet vrlo izravno i jednostavno. Iako je Volume 1 izašao u zimi ove godine, a Volume 2 samo što nije, možete ga pratiti na internetu jer (pre)kratki nastavci izlaze svakog 1., 11. i 21. u mjesecu. A pratit ćete najmekšu priču znanu ovom drhtavom srcu.

Charlie, pomalo anksiozan, ali briljantan-u-svemu četrnaestogodišnjak, upozna Nicka, nevjerojatno simpatičnog rugby lada s izrazito urednim rukopisom, na jednom od predmeta koje moraju slušati u miješanim skupinama. Charlie možda jest jedan od najpopularnijih učenika Truham Grammar School for Boys, no nakon što se saznalo da je gej, postao je metom školskih nasilnika pa još uvijek ima problema sa samopouzdanjem. Zatječemo ga u toksičnoj „vezi“ s Benom koji od Charlieja traži apsolutnu dostupnost i tajnost. (Ben je očito Charliejeva Laura Dean, minus osjećaji.) Nickova pak se ravnoteža poljulja tek kad se sprijatelji s Charliejem i shvati da prijateljstvo s njim možda jest najbolja stvar koja mu se dogodila, ali da nije jedina stvar koju od Charlieja želi. Radnju je besmisleno prepričavati, pogotovo zato što Heartstopper vrlo brzo postaje priča o čvrstoj, uravnoteženoj vezi, ali ne mogu dovoljno naglasiti koliko je sladak i uzbudljiv tako nedogađajan kakav jest.

Charlie, Nick i Nellie, Nickov apsurdno dragi pas, s vremenom spajaju i šire svoje društvo pa im se u kasnijim nastavcima pridružuju Tara i njezina cura Darcy, Aled i, nadajmo se, skori par Tao i Elle. Na taj se način širi i raspon tema kojima se strip nenametljivo bavi, a koje uključuju mentalno zdravlje, poremećaje u prehrani, rodne identitete, i sl. Heartstopper ponekad funkcionira kao savršeni edukativni materijal za trinaestogodišnjak⁞inje, ali ne gubi na šarmu ni u najozbiljnijim trenucima. U slučaju da se Charliejevog i Nickovog svijeta ne možete zasititi, Osemanin Instagram obiluje sićušnim stripovima u kojima ovu dvojicu smješta u alternativne svemire ili daje uvid u njihove živote nakon srednje škole. (Utješno je znati da Oseman ima čitav timeline njihove veze. No fears, no tears!) Dođite zbog meke estetike, ostanite jer ste postali lokvica tople vode i više se ionako ne možete pomaknuti.

Honourable Mentions

  • Još jedan strip koji možete pratiti online, a u kojem zasad jedva da ima muških likova, svemirski je Cosmoknights. Ljubičasti kozmos Hannah Templer uzbudljiv je i meni izrazito vizualno privlačan, a protagonistkinje su redom kick-ass odmetnice koje pokušavaju potkopati patrijarhalni turnir popularan u čitavoj galaksiji.
  • Neću se praviti da znam išta o Marvelovom svemiru, ali otkad Rainbow Rowell piše Runaways, sa sigurnošću sluđene fanice mogu reći da je to najbolji Marvelov strip. Čitajte zbog inkluzivne prve postave, Rainbowinog pripovijedanja i, jasno, Rainbowine romanse (poljubac Nico i Karoline dostojan je postera).
  • Ako želite nešto umjereno spooky, a opet soft, dajte priliku šumovitom i smeđem Eerie Crests.2 Malek (pati za Dallasom, planira otići na fakultet u Kaliforniju), Dallas (pati za Malekom, zamjera mu što planira otići na fakultet u Kaliforniju) i Poppy (Glas Razuma) nalaze se u središtu misterija koji uključuje neprorađene traume, čudna šumska bića, priviđenja i nestanke.

Uvijek kada razmišljam o Prajdu, razmišljam o borbi. Borba je važna, ljutnja je važna. Najčešće sam ljuta. Ali jednako sam opsjednuta mišlju da borba može biti meka, da je već meka, da je ponekad samo meka. I da je ponekad samo život, samo mekoća, da nije borba uopće. Sretan Prajd! <3

 

 

  1. Zašto sve mora biti toliko didaktično i pozitivno? Zašto, o zašto curke ne mogu jednostavno biti (ne)sretno zaljubljene i imati dobru priču? Ovo se odnosi na vas, Summer of Jordi Perez i Bingo Love.
  2. Čitajte i Weak Heart koji je spooky na škotski način i u kojem doslovce nitko nije strejt!

Otvori komentare

Nema još odgovora

Komentiraj

djevojaštvo

književnost

LGBTIQA+

majčinstvo

muzika

politika

prostor

tv & film

život

popsikon
Samo meko
Epilog
Što smo voljele u 2018.
Roditeljstvo na ekranu
Bila sam teen anarhistkinja
Bundevine sjemenke
#PhDlife
Nina Obuljen Koržinke i drvo žalosne vrbe
Kviz: Nina Obuljen Koržinek ili žalosna vrba (Salix babylonica)?
Eat the Cowboy
Istraživanje: zašto je ovo moja najdraža slika?
Što smo voljele u 2018.
Leti, leti… Krilo!
Promijeni veličinu fonta
Kontrast