ŽIVOTINJSKO CARSTVO: Ptice i snovi

Kugara, ptica

Kugara

U jednom trenutku počeo sam intenzivno sanjati ptice. Dogodilo se to kada sam već nekoliko mjeseci jednako intenzivno promatrao ptice u budnome stanju, pa nije bilo nikakvo čudo što se potraga za njima nastavila i u snu. No ta je pojava za mene bila nešto novo, jer su moji životinjski snovi dotada uglavnom bili rezervirani za mačke. Iako snovima inače ne posvećujem osobito veliku pozornost, ovo je za mene bio jasan znak da su se ptice ugnijezdile i s ovu stranu dalekozora, pa sam to odlučio i zabilježiti. U malim sveskama u koje sam bilježio svoja terenska opažanja odvojio sam nekoliko zadnjih stranica za sporadične dnevničke zapise o tim imaginarnim ptičarenjima, nazvavši to „ornitološkim snovima“.

Kada sam im se nedavno vratio, iznenadila me činjenica da se velika većina snova događa u Bjelovaru, gdje sam odrastao – kao da se moje nesvjesno zaustavilo negdje u pubertetu, i sve što je u njega upadalo poslije toga ono je odlučilo razmjestiti u dobro poznatome prostoru. Dogodila se pogodba: ako već u snovima nema pravila, neka se čuda događaju na dobro poznatome terenu! Po ne znam koji put pokazalo se da svijet moje mašte nije osobito prostran, već varira isto vrteći se u mjestu. Ptice su to doduše promijenile, a ponajviše san o kugarama, najdraži u „zbirci“. Kugara je posebna ptica – kada jednom za nju čujete, ne možete je izbiti iz glave. To je ptica koja banči; zimi se čitava jata hrane polufermentiranim bobicama, od čega se ponekad toliko opiju da ih veterinarske službe skupljaju i nose u stanicu na triježnjenje. Izgledom, one su bomboni za oko, efekt kista nekog japanskog majstora: pješčano-sivo ruho ukrašeno je jarkim i kontrastnim detaljima te blagim preljevima, a povrh svega šminkerskom kukmicom i crnom očnom maskom. To je ptica o kojoj se može samo sanjati – osim ako ne putujete na sjever ili ste tolika sretnica da doživite zimu dovoljno oštru da će ptice doći prezimiti baš u vaš kraj.

Očito, odlučio sam se za prvu opciju, a moji snovi dopustili su si taj luksuz da posegnu za američkom vrstom, koju sam u snu i determinirao, što me ispunilo ogromnom srećom, pa sam kasnije u svesku čak i zapisao latinski naziv: Bombycilla cedrorum. Autentičnosti radi, prepisujem bilješku od 3. 5. 2019.: „3 jedinke sletjele na travu iza kuće u Bj., tj. kod vrta. Krenuo sam ih promatrati dalekozorom na produžni kabel koji sam vukao za sobom iz dnevnog boravka. Pojavila se susjeda Marija s regularnim dalekozorom. Gledali smo ih s udaljenosti od svega par m. Ptice su šetkale travom i kljucale, bez bojazni. Bio sam oduševljen. Trajalo je to neko vrijeme, a onda je u kadru proletio pupavac, oduševljenje je naraslo i san se završio“. Zabilježio sam još i to da su me očarali voštano crveni detalji na krilima ptica, odakle ime Waxwing, te njihovi nestašni čuperci. Većina kasnijih meditacija o snu ticala se doduše dalekozora na produžni kabel. Netko je mojim snovima čitao nadrealističke tekstove.

Ima u tim bilješkama još svašta – ima žurbe da se dohvati dalekozor ili priručnik, trčanja prema lokaciji na koju su sletjele („usput srušio neku staricu“), ima pitomi jastreb koji slijeće na ruku u zidarskoj rukavici i orao na hranilicama za sjenice, ima daurska lastavica koja se kupa u prašini te drozdovi i kosovi koji za mjesečine nahrupe u spavaću sobu kroz otvorena balkonska vrata, ima poljskih vrabaca koji se valjaju na krevetu među posteljinom te kukmastih sjenica čije se siluete pretvaraju u guske. Ima puno fascinacije i nevjerice, a povremeno i straha – i to one prave animalne jeze koju čovjek kao glavni predator danas tako rijetko osjeća: pojavile su se tu nekoliko puta i velike, zubate ptice („s krasnim uzorcima na glavi“, i neki „veliki crveni papagaj“) koje su me ganjale naokolo i nasmrt preplašile mačke.

Ukratko, sve što budni ptičarski um nastoji sortirati i usustaviti, ovdje se javljalo usred kolosalne zbrke tako karakteristične za snove. No spomenuta ptičarska koncentracija ni tu nije odustajala: uvijek je bilo važno odrediti vrstu, makar se usput dogodila preobrazba iz jedne u drugu ili jedinka neočekivano narasla u par sekundi. Temeljno zadovoljstvo bilo je isto kao i u budnome stanju: oduševljenje što se vidjelo ili čulo pticu – taj vrlo jednostavan, ali esencijalan sastojak promatranja ptica. Sve drugo bilo je bonus, kao u Kinder jajetu, gdje je glavni sastojak iznenađenje, kakvo primjerice krije ova kriptična bilješka od 10. 11. 2019.: „Sanjao ždrala koji je ustvari bio poštar“.

 

Otvori komentare

Nema još odgovora

Komentiraj

djevojaštvo

književnost

LGBTIQA+

majčinstvo

muzika

politika

prostor

tv & film

život

OSVETA: Ubojica pilića
NEPCA: Avignon
ŽIVOTINJSKO CARSTVO: 3 ribe
RADOSTI TIJELA: Govna
popsikon
Nježne sablasti
Prosvjed
Samo meko
Silovanje, sram i književno naslijeđe
Roditeljstvo na ekranu
Bila sam teen anarhistkinja
Bundevine sjemenke
Nina Obuljen Koržinke i drvo žalosne vrbe
Kviz: Nina Obuljen Koržinek ili žalosna vrba (Salix babylonica)?
Eat the Cowboy
Istraživanje: zašto je ovo moja najdraža slika?
Male žene hejt chat
Što smo voljele u 2018.
Leti, leti… Krilo!
Promijeni veličinu fonta
Kontrast