Zaključak: ako ti se sviđaju romani Colleen Hoover i ako si uživala u filmu "Priča završava s nama" vrijedna si, čini se, ismijavanja.
Želim zastrašivati svoje čitatelj⁞ice, gaditi im se toliko da im se sviđam.
Kako sam konkretno provodila vrijeme tijekom ovog perioda ojađenog besposličarenja? Nemam pojma.
Ako ne jedemo gluten, čistimo podove i kupaonicu sredstvima bez kemikalija, djecu hranimo isključivo organskim voćem i povrćem i vježbamo barem tri puta tjedno, čini nam se kako smanjujemo rizik od toga da nas zadesi ultimativni užas neke neizlječive bolesti.
Film koji smo čekal⁞e kao Hrvatska neovisnost i Kalifornija kišu, film koji dijagnosticira i prikazuje ključne krize našeg doba, film koji i smrdi i miriše, film koji trebamo i kakav zaslužujemo!
Kuham temeljac, gledam svoja posla. Plutam među najpatetičnijim asocijacijama: tekuće zlato, alkemija, sunce u boci.
Čudno je, gotovo neprirodno, prvi put čuti eksplicitno i detaljno pregovaranje o željama i granicama nakon što smo u parkićima, Močvarama i L Wordu naučil⁞e da se seks događa spontano, sam od sebe.
Winterson, koja preispisivanjem svog ranog autobiografskog romana sabotira ideju da možemo imati samo jednu suvislu i kronološku životnu priču, propituje i ustaljene migracijske obrasce kvir kulture. Umjesto pravocrtnog kretanja, ona opisuje vrludanje.
Iako su susreti muškaraca u javnim zahodima, odmorištima, parkovima i drugim mjestima pogodnima za javni seks i dalje aktualni, postavlja se pitanje – jesu li ti prostori i dalje relevantni?
Ono što sam dobila bilo je povlačenje zastora, skidanje ovojnice, kidanje platna i ulazak u nepoznato. Pružila sam ruku prema tv ekranu, drugom prekrila oči i čekala da mi ruka nestane.