Seks i grad: nekad i sad

Posvećeno mojim sestrama,

biološkim i nebiološkim.

 

U vrijeme emitiranja serije Seks i grad moja bi mama moju dječju želju za bdijenjem brzo srezala rekavši mi da „to nije za mene“ i da trebam ići spavati. Kasnije mi pak nije bilo jasno kako je moguće postati ženom s jedanaest godina, a da ti i dalje bude zabranjeno gledati seriju o četiri žene.

Dvadeset i tri godine od prvog emitiranja serije imam dvadeset i sedam godina, točno je šest mjeseci od prekida moje najdulje veze. Sedamnaest godina nakon zadnje sezone serije najavljen je revival imena And just like that…, doduše, s protagonistkinjom manje.

S jednakom tvrdoglavošću s kakvom sam u prvim danima selidbe nakon prekida nosila kaktuse u gajbici na potezu Zapadni kolodvor-Trešnjevka, odlučujem upaliti seriju od prve epizode. Naime, nikad je nisam gledala pravim redoslijedom.

Za početak odmah da razriješimo – ovaj se tekst neće baviti svim problematičnim pojavama u seriji.

Crveni mjesec i vještice ili ptice

Iako je Seks i grad po mnogočemu bio televizijski pionir, nakon kultnog statusa koji je stekao u današnje ga se vrijeme dočekuje s nabrušenom oštricom jer vremena su se, neminovno, drastično promijenila. Serija o emancipiranim cis hetero bijelim ženama u tridesetima koje su single i žive na Manhattanu iz današnje perspektive izaziva zijevanje. No, spomenemo li ijednu od tih žena imenom – Charlotte, Miranda, Samantha ili Carrie – prizvat ćemo u žensko kolektivno pamćenje antologijske televizijske trenutke, koji su, htjele mi to priznati ili ne, trajno (pre)oblikovali diskurs o (ženskoj) seksualnosti, ljubavnim odnosima, slobodnim/neudanim ženama, emancipaciji…

Seriju u prvim sezonama otvaraju izjave mještan⁞ki New Yorka o određenoj ljubavnoj i/li seksualnoj temi dajući dokumentaristički privid koji se zatim sužava na četiri prijateljice koje na različitim javnim mjestima, najčešće u restoranu ili kafiću, otvoreno razgovaraju o svojim iskustvima. Pripovjedačica je Carrie, kolumnistica koja svakoga tjedna obrađuje teme za svoju kolumnu. Dok Samantha i Charlotte predstavljaju svojevrsne ekstreme u kontekstu shvaćanja seksa i ljubavi, Miranda predstavlja uspješnu ženu koja pokušava žonglirati privatnim i poslovnim životom, tražeći savršen balans.

Crveni mjesec i vještice ili ptice

Ako je New York peta protagonistkinja serije, onda je ženski užitak šesta. Užitak je, bilo da je riječ o kupovini novih cipela, isprobavanju najnovijeg modela vibratora ili naprosto seksu, neprekidna tema među prijateljicama. Samanthina crvena posteljina ili Charlotteina sterilna, gotovo bolnička soba odražavaju njihove karaktere i sklonosti, ali im je zajedničko to da su prostori (pre)ispitivanja seksualnosti. Ipak, protagonistkinje se i unutar vlastitoga doma suočavaju s osudom. Primjerice, Miranda u legendarnoj sceni drži kip Djevice Marije koji je našla u ladici na mjestu vibratora te pita svoju kućnu pomoćnicu Magdu: „Who is this and what is she doing in my bedroom?“ (S3E3), a Samantha nakon zgražanja susjeda nad njezinim seksualnim ponašanjem odluči iseliti iz zgrade (S3E6).

Kroz sezone problematiziraju se različiti mitovi o ljubavnim odnosima, ali i narativi o single ženama. Dok se u pojedinim epizodama serija vješto hvata u koštac s ustaljenim narativima (npr. S2 E4, E5), u drugima kroji nove narative, a nekih se starih uopće ni ne odriče (hint: ljubav prema toksičnom muškarcu).

Deborah Philips uočava kako se u narativima o single ženi konzumerističke vještine koriste kako bi protagonistica uspješno zavela muškarca, ali i za postizanje same komodifikacije muškosti.1 U mjehuru Manhattana muškarci bogatiji od samih protagonistkinja pravi su ulov, ali ne nužno i najbolji. U slučaju kada je žena bogatija od muškarca (Miranda i Steve, S2E10), odnos nailazi na prepreku jer muškarac ne može podnijeti da je žena ta koja ima veću ekonomsku moć.

Narativ o single ženi kao potrošačici najčešća je asocijacija na protagonistkinje Seksa i grada: cipele Manolo Blahnik kao flaster za slomljeno srce ili bezbrojne radionice za tijelo i duh (teretana, yoga, tantrički seminar, Goddess Workout…) nasuprot psihoterapiji kojoj se Carrie žestoko opire (S2E13). Serija se neprestano koleba između osuđivanja i slavljenja konzumerizma koji se prelijeva i na kompetitivno dejting tržište gdje single žene u tridesetima pokušavaju biti konkurentne ženama u dvadesetima. Ili, kako se Carrie pita: „In today’s volatile dating market, is it wise to liquidate certain stocks, the first sign they might not perform as well as expected?“ (S3E5) 

Crveni mjesec i vještice ili ptice

Jedan od mojih obrazaca ponašanja kao single žene je brisanje i ponovno instaliranje Tindera, trenutno najpopularnije dejting aplikacije. Za razliku od dejting tržišta krajem devedesetih i početkom 2000-ih, dejting tržište u digitalnom i pandemijskom dobu odumire ili je već odumrlo u onom klasičnom obliku postupnog upoznavanja kroz nekoliko izlazaka.

U seriji se nekonvencionalno dejtanje pojavljuje u obliku oglasa u novinama, svojevrsne preteče dejting aplikacija i to, zanimljivo, najprije kroz iskustvo gej muškarca, Carrieinog prijatelja Stanforda, a zatim i Mirande koja traži par za threesome. U kasnijoj epizodi Stanford održava seksualni odnos u chat roomu nagovješćujući novo doba za ljudske odnose u internetskim sferama. Povijesno gledajući, seksualnost pripadn⁞ica LGBTIQ+ zajednice oduvijek je bila getoizirana od strane heteronormativnog društva pa je tako morala pronaći svoju „nišu“ unutar internetskih aplikacija. Godine 2009. pojavljuje se gej dejting aplikacija Grindr, 2012. stiže Tinder, a zatim slijede razne inačice tih aplikacija. Spomenute aplikacije bile su najprije etiketirane kao aplikacije za seks, no to se u nekoj mjeri promijenilo. Pojava pandemije tu je promjenu još više ubrzala, ali i usmjerila u nekoliko pravaca poput traženja seksa, ljubavi ili partner⁞ice za sljedeći lockdown.

Pandemija bolesti koja se prenosi ljudskim kontaktom iz korijena je iščupala sve naše predodžbe o odnosima te nas presadila gotovo u potpunosti u svijet interneta, svijet bez fizičkog dodira. Pa tako u pauzi od home officea svajpam, a moj ženski kolektiv utaboren je na Skypeu, gdje, baš poput protagonistkinja Seksa i grada razglabamo o svemu unutar grupnog chata.

Slučajni susreti kakve doživljavaju protagonistkinje Seksa i grada postaju relikt predpandemijskog doba. Devedesete su u modi oko mene dok gledam kako se Carrie sablažnjava nad scrunchiejem ili sluša poruku na sekretarici. Ipak, najviše me plaši što mnoge obrasce ponašanja dijelim upravo s Carrie, mada sam oduvijek najviše voljela Mirandu.

Dok gledam Carrie kako odustaje od psihoterapije koju si može priuštiti, ljudi oko mene na sve moguće načine pokušavaju doći do besplatne psihološke pomoći, a bivaju stavljeni na listu čekanja ili odbijeni jer nisu „hitan slučaj“. Odlazim na spojeve na kojima slušam intimne stvari o ljudima koje sam tek srela, nakon seanse govorimo si „čujemo se“ iako to najčešće znači upravo suprotno. U glavi radim računicu i mislim si, valjda im je puno jeftinije platiti mi piće nego jednu psihološku sesiju. Nakon svega palim epizodu The Freak Show, čisto da mi bude lakše.

Crveni mjesec i vještice ili ptice

Seks i grad je prije svega serija o ženskim prijateljstvima, kako uostalom lijepo sažima Elena Nicolaou. Tajanstveno sestrinstvo iz ženskog wc-a u seriji je utjelovljeno u četirima ženama, koje ne libeći se govore o seksu, razočaranju, ljubavi i žudnji na javnim mjestima, okružene obiteljima koje ručaju ili sam⁞icama koj⁞e hine da ih ne slušaju.

Na žensko prijateljstvo upućene smo još kao djevojčice, ali pritom nam se, kod prvih razočaranja krhkim sestrinstvima, sugerira da ona nisu vječna i da će ih kad-tad zamijeniti muž i djeca. No, prema Nicolaou, u seriji se prijateljstvo prikazuje kao nepokolebljiva, čvrsta utvrda, dok su ljubavne veze prolazne ili jednostavno ne mogu nikada nadomjestiti žensko zajedništvo:

In Sex and the City, conversation about events is just as important as the events themselves. So for all its emphasis on sex and dating and “happy endings” with Mr. Big, this is really a show about talk. It’s a show about the safe spaces women create to verbalize their anxieties with one another.

Baš kao i Carrie, u svojim prijateljicama pronalazim oslonac, utočište, bijeg od škripave stvarnosti:

Na Petrinom portafonu sada stoji samo njezino prezime. Knjige i biljke zauzele su mjesta stana koja su nekoć pripadala njezinom dečku. Njezin kauč već me godinama dočekuje u Ljubljani. I teško da mogu zamisliti Ljubljanu bez nje.

Alma kuha juhu dok ulazim u njezin stan i skidam jaknu. Pričamo o svemu – poslu, dejtanju i uživanju u samoći. Nekad je isti stan dijelila s prijateljicom, dečkima, a sada već nekoliko godina živi sama. Njezinom balkonu u Novom Zagrebu pridajem magične moći.

Biti ponovno sama znači vratiti se starim aktivnostima, navikama, stanu, dečku. Barem u mom slučaju. Biti ponovo sama znači biti pogubljena, sretna, potištena, zaokupljena, raspršena, nekoncentrirana, nasmijana, nostalgična… Biti sama znači s vremenom odbaciti staru kožu. Suočiti se sa sobom.

Single and fabulous, exclamation point.

 

*Tekst je objavljen uz financijsku podršku Hrvatskog audiovizualnog centra

 

  1. Philips, D. 2014. Women’s fiction: From 1945 to Today. Bloomsbury Publishing.

Otvori komentare

Nema još odgovora

Komentiraj

djevojaštvo

književnost

LGBTIQA+

majčinstvo

muzika

politika

prostor

tv & film

život

OSVETA: Ubojica pilića
NEPCA: Avignon
ŽIVOTINJSKO CARSTVO: 3 ribe
RADOSTI TIJELA: Govna
popsikon
Nježne sablasti
Prosvjed
Samo meko
Kraljice scene i tužni dečki u bendovima
Jesti dečke, feministički
Sestre po trapericama: jedne hlače, četiri tijela
Skućenost
Klasna priča bez pokrića
Nina Obuljen Koržinke i drvo žalosne vrbe
Kviz: Nina Obuljen Koržinek ili žalosna vrba (Salix babylonica)?
Eat the Cowboy
Istraživanje: zašto je ovo moja najdraža slika?
The L Word: Generation Q, FINALE
The L Word: Generation Q, S02 E07, E08 & E09
The L Word: Generation Q, S02 E04, E05 & E06
The L Word: Generation Q, S02 E02 & E03
Promijeni veličinu fonta
Kontrast