Jedne ljetne večeri, kad je već bilo premračno za košarku ili nogač na dva mala na Partizanu, sjedeći ispod grafita „Grickajte naše proizvode.“ Željezara Sisak, Boro (12), Krile (15), Beba (12), Niđo (13), Ceki (14) i ja (11) skovali smo plan.
Pravokutni plosnati privjesak s krasopisnim slovima: „Lei za 10. rođ. Baka i Deda“.
U jednom trenutku počeo sam intenzivno sanjati ptice.
Deset ljudi zatvorenih u kuću u deset će dana ispričati po priču dnevno na zadanu temu.
Ili: Amy March appreciation chat.
Kako prestati pisati o silovanju kad se silovanje neprestano događa? Kako način na koji prezentiramo silovanje utječe na stvarne žrtve — ne samo na prizivanje neugodnih sjećanja, nego i na konstruiranje emocionalne reakcije?
