ZALJUBLJENOST: Lučica, blizu

kaić

Dolje u Lučici krije se moj ljubavnik.

Mi smo se počeli voljeti u vrijeme kad je za ljubav bio dovoljan tek jedan pogled.

– Predugo vam je prezime, gospojice – rekao mi je dok sam od njega preuzimala ribu.

– To mi je djevojačko – odvažila sam se.

I tako je počelo.

Seks je odličan, ali ponekad mi se čini da smo se sveli samo na to. Kad mu kažem samo seks, on kaže kako samo seks, pa to je sve! Je nekome ko je imao ljubavi čitav život, pomislim. On je, do mene, bio serijski galeb, skidao ih je u letu, ležećki, stojećki, nauživao se svoje vrste ljubavi, i da sam ga birala po glasu, nikad ga ne bih izabrala. Sad je kasno, u košari sam.

Kad poželim pričati o svemiru, planinama, ma ljubavi, on brzo okrene ključevima oko palca: mora van, mora na brod, mora u ribolov. U zadnje vrijeme više mi bježi nego što me voli, i to me brine. Slijedim ga posvuda, pa i u Lučicu.

– Život nije crno bil – kaže mi.

– Mora bit! – zahtijevam.

Mora. Jer u sivoj zoni nema pravih emocija. Ljubav se pretvori u zanesenost, mržnja u prijezir, ljutnja u tjeskobu, more u vodu! U njegovim nijansama sve se okreće protiv mene, nas. Nije on glup, zna on što ja hoću. Zato se krije.

– Bojiš me se – govorim mu s mula.

– Odveži mi brod – ne čuje me.

– Bojiš – utvrđujem.

– Zašto bi se ja tebe boja?

– Imaš razlog – škiljim u sunce, bacam mu konop.

Penta kratko radi i onda se gasi niti deset metara od mula.

– Vidiš, ni motor ti ne da da pobigneš od ljubavi – vičem mu.

– Ne. Bižin. Od. Ljubavi. Bižin. Od. Tebe. Ludačo! – udara isprekidano po starteru pente.

– Di god da odeš, naću te! Za tobom i na kraj svita!

– Je li?

– Je!

Iz kutije s alatom uzima malu sjekiru i počne njome udarati u brodsko dno.

– Budalo, šta radiš, potonit ćeš! – vičem mu i okupljam oko sebe par znatiželjnih ribolovaca, poznanika.

– Ajde sad za mnom!

– Bože sačuvaj – krstim se.

– Tu di se sidrin, tu imam pravo i potonit! – tuče sjekirom u more koje mu je sad već do koljena.

– Bogati, naš Tono, oša na kvasinu, oće se ubit – govori jedan od ribolovaca meni iza leđa.

– Ne bi reka. Meni se čini da se odlučija utopit u moru ljubavi – odgovara drugi.

U naše malo misto, poput svih modernih stvari, zdrav razum dolazi među zadnjima.

Zato nam je ljubav sad ovakva, crno na bijelo.

Otvori komentare

Nema još odgovora

Komentiraj

djevojaštvo

književnost

LGBTIQA+

majčinstvo

muzika

politika

prostor

tv & film

život

OSVETA: Ubojica pilića
NEPCA: Avignon
ŽIVOTINJSKO CARSTVO: 3 ribe
RADOSTI TIJELA: Govna
popsikon
Nježne sablasti
Prosvjed
Samo meko
Silovanje, sram i književno naslijeđe
Roditeljstvo na ekranu
Bila sam teen anarhistkinja
Bundevine sjemenke
Nina Obuljen Koržinke i drvo žalosne vrbe
Kviz: Nina Obuljen Koržinek ili žalosna vrba (Salix babylonica)?
Eat the Cowboy
Istraživanje: zašto je ovo moja najdraža slika?
Male žene hejt chat
Što smo voljele u 2018.
Leti, leti… Krilo!
Promijeni veličinu fonta
Kontrast