Winterson, koja preispisivanjem svog ranog autobiografskog romana sabotira ideju da možemo imati samo jednu suvislu i kronološku životnu priču, propituje i ustaljene migracijske obrasce kvir kulture. Umjesto pravocrtnog kretanja, ona opisuje vrludanje.
Kaotične gen z plejliste i totalno predvidive aure.
Kako prestati pisati o silovanju kad se silovanje neprestano događa? Kako način na koji prezentiramo silovanje utječe na stvarne žrtve — ne samo na prizivanje neugodnih sjećanja, nego i na konstruiranje emocionalne reakcije?
Posebno zabavno: ljubav prema knjizi možemo projicirati na nekoga, u želji da on⁞a bude knjiga, ili iz knjige ili produžetak knjige. Nešto poput obrnutog „I Love Dick“. Umjesto da nas žudnja inspirira da napišemo knjigu, zaljubljen⁞e u knjigu, napišemo osobu.
Recepcija manjinskoga bijesa drugačija je na pozornici: pjesnik⁞inji publika čestita na ljutnji premda je upitno u kojoj bi se mjeri priključila borbi za prava kojima toliko strastveno plješće.
Oko Smart Bitches, Trashy Books okuplja se specifična zajednica utemeljena na jednostavnoj, ali revolucionarnoj ideji – analiza, interpretacija i evaluacija proizvoda popularne kulture koje konzumiramo nikada nisu nepotrebne, forsirane ili suvišne.
U ruskoj književnosti od nihilista češće umiru samo žene. Šanse za preživljavanje raspleta dodatno smanjuju taština, seksualne afere i europsko ime. Ženski likovi skončavaju pod vlakovima ili prozorima s kojih su se bacili, od tuberkuloze ili od ruke svojih ljubavnika.
