Kada bi ove žene bile nekako nadarene, mogl⁞e bismo se pretvarati kako ih cijenimo prvenstveno zbog onoga što umiju i znaju. Njihova vanjština tretirala bi se tada kao preslika unutarnje ljepote i vrlina, a mi bismo se mogl⁞e potapšati po plećima zbog svog dobrog ukusa.
Zadaća Popsikona nije ponuditi najviše ili izabrati „najbolje“ jer sve je uvijek premalo, najbolje i najgore, već podijeliti ono čemu sam, objašnjivo ili ne, posebno privržena. Zimski je san gotov – proljeće je, napokon.
Traceyno ponašanje izaziva smijeh jer toliko odudara od prevladavajućih reprezentacija seksa u popularnoj kulturi da nam se isprva mora učiniti pogrešnim, no ne smijemo se samo njoj već i s njom jer je njezin entuzijazam zarazan.
Užitak je ipak stariji od cenzure.
Kada sam se kao brucošica prvi put u jednom davno izgubljenom tekstu susrela s konceptom kampanilizma, osjetila sam prema njemu veliku nježnost. Nesvjesna mnogo očitijih konotacija, suosjećala sam s adolescent⁞icama čije su se tradicija povratka i ljubav prema roditeljskom gnijezdu nemilosrdno ismijavale.
O kontradikcijama i kompleksnostima uživanja i pisanja o glazbi iz ženske pozicije.
