Here, you are not wicked for feeling lust. Here, you can look freely at what you desire, get aroused and shoot a load. Most important, here you can bring out into the open a part of you that is completely real, but doesn’t usually get to come out and play.
Kyle Madison, An Introduction to the Baths
Među gej populacijom današnjice, Grindr, Scruff ili Romeo ne izazivaju posebno iščuđavanje, već služe kao uobičajena uvertira u razmjenu korisničkih imena, zajedničko pregledavanje i komentiranje virtualnog profila ili dijeljenje osobnih iskustava u datingu, bilo da se radi o jednokratnim seksualnim transakcijama ili drugim (ne)zgodama u pronalasku željenog partnera za fizičko, romantično, prijateljsko i ino iskustvo. No dostupnost mobilnih aplikacija koje služe za jednostavnije međusobno upoznavanje muškaraca koji su (što platonski, što intimno) zainteresirani za druge muškarce, jedna je od blagodati interneta kojoj muškarci iz predinternetske ere nisu imali pristup. Iako su susreti muškaraca u javnim zahodima, odmorištima, parkovima i drugim mjestima pogodnima za javni seks i dalje aktualni, postavlja se pitanje – jesu li ti prostori i dalje relevantni?
U predinternetsko doba, još prije začetaka dating aplikacija ili online foruma, postojao je ograničen broj mjesta na kojima su muškarci mogli pronalaziti druge muškarce u nadi da će utažiti svoje seksualne potrebe. Gej muškarci su svoje identitete najprije afirmirali u komercijalnim prostorima poput klubova ili barova. Oni su uz druge goste klubova i barova sudjelovali u programima, otvoreno koketirali s drugim muškarcima i povezivali se kroz zajedničke aktivnosti. Boravak u klupskom prostoru omogućavao im je da barem na trenutak slobodno i bez ustručavanja žive svoje identitete koji su izvan zidova objekata bili kriminalizirani i stigmatizirani. Unatoč ugušenim svjetlima i gustom dimu cigareta, barovi i klubovi davali su veliku vidljivost svojim gostima. Sam ulazak u gej prostor, nekim je pripadnicima zajednice davao osjećaj pozornice – kao da stoje pod svjetlima reflektora ispred publike. U poststonvolskom razdoblju, mnogi muškarci barove ili klubove više nisu vidjeli kao sigurna mjesta gdje bi se mogli spontano zabaviti ili zadovoljiti sve svoje seksualne žudnje i potrebe. Tomu je pridonijelo i to što su mnogi gej klubovi postali mjesta na kojima su pod sumnjivim okolnostima odvijala prodaja droge i prostitucija, što je neke odbijalo zbog moralnih načela, a neke jer si to nisu mogli priuštiti. Mnogi su muškarci u potrazi za seksualnim iskustvima bili samo zbog drugih životnih čimbenika poput manjka vlastitog stambenog prostora ili nemogućnosti autanja ljudima iz svoje neposredne blizine. Najčešće su cruisali na javnim mjestima koja bi strejt promatrač lako previdio kao mjesto potentno za dvostrana seksualna zadovoljstva. Svojim specifičnim arhitektonskim oblikovanjem i smještajem unutar urbane jezgre ili okolice većih gradova, cruising mjesta su davala određene slobode i mogućnosti seksualnih interakcija. Termin cruising koristi se i danas u gej žargonu, a označava potragu za seksualnim partnerima na javnim mjestima. Prostori u kojima se upražnjavao seks bili su unutar gej zajednice poznati, svaki sa svojim običajima, pravilima ponašanja i restrikcijama.
There’s an art to cruising and it has a lot to do with timing and with the eyes. Take eyes first. You’re walking down the street and you pass a man going in the opposite direction. Your eyes lock but you both keep on moving. After a few paces you glance back and see that the man has stopped and is facing a store window but looking in your direction. If he’s not exactly the partner you’re searching for you’ll probably register the compliment his stare is paying you but leave it at that. But if he does catch your fancy you may go through the little charade of examining the shop window nearest you. After a bit, the frequency and intensity of exchanged glances will increase and one of you will stroll over to the other. There are a few safe and stock opening lines banal to the point of absurdity… After these preliminaries you may extend your hand, introduce yourself, ask him his name and suggest you have a drink together.
Charles Silverstein i Edmund White, The Joys of Gay Sex
Najpopularniji su bili javni zahodi koji su uvijek bili smješteni u zabačenije dijelove parkova ili grada s parkingom u neposrednoj blizini za slučaj iznenadnih racija ili posjeta homofoba. Osim gej muškaraca, moguće je bilo pronaći i one koji su se identificirali kao heteroseksualni, a koji su toalete posjećivali radi privremene razonode ili brzog užitka. Brza cirkulacija ljudi u skučenom, ograničenom prostoru, anonimnost i naglasak na vizualnom i taktilnom užitku te što manje razgovora, bile su prednosti cruising prostora. Svi, neovisno o rasi, klasi pa čak i seksualnoj orijentaciji mogli su na nekoliko minuta uživati u la petite mort. Zajednica muškaraca koji su obitavali u tim prostorima brzo se uhodala u njegov nepisani kodeks ponašanja – znali su kojim gestama i pogledima dovući nekoga u kabine, solidarno su držali stražu ne bi li nezvani gosti ili kakvi sumnjivci poremetili tijek seksualnih interakcija te su se držali strogog pravila o ograničenom komuniciranju, odnosno odavanju privatnih informacija o sebi i drugima. Unatoč tome što su u svojoj naravi prostori bili uključivi za sve posjetitelje i korisnike toaleta, diskriminacija se i dalje odvijala na temelju rasnih, klasnih i drugih obilježja. Crni su muškarci bili rjeđi posjetitelji tih prostora i često bi ih se biralo kao seksualne partnere samo iz nekih egzotizirajućih pobuda. Starijim i debljim muškarcima teže je bilo naći partnera i češće su bili ti koji su davali felacije, a nerijetko i ostali nezadovoljeni jer im se nije uzvraćala seksualna usluga. U javnim zahodima češće su cruisali muškarci koji su imali financijskih mogućnosti da se izvuku iz pritvora nakon policijskih pretresa i kupe svoju anonimnost. Iz tih razloga javni zahodi nosili su sa sobom određeni rizik koji neki muškarci nisu bili voljni platiti javnim autanjem.
Mjesta koje su također pohodili muškarci zainteresirani za seks s drugim muškarcima bila su odmorišta uz autoceste. Oni koji nisu htjeli riskirati svoju anonimnost unajmljivanjem sobe, koristili su javne WC-e ili gusti šibljak pored toaleta. Osim što su drveća zakrivala pogled na seksualne interakcije, prostor je bio dovoljno prostran kako bi muškarci mogli naći svoje skrovito mjesto i nesmetano se prepustiti užicima. Racije i neželjeni posjetitelji i dalje su bili veliki problem, no nepisana pravila i solidarnost omogućavali su zaštitu: od slanja znakova upozorenja do intervencije na licu mjesta. Rasizam, klasizam i ageizam i tu su postojali. Ni pojava privatnih kupališta za gej muškarce nije osim zaštite klijentele od zlonamjernih uljeza osigurala da se svi osjećaju dobrodošlo. Kroz teški zrak i izmaglicu koju je proizvelo isparavanje vode u zatvorenom prostoru i dalje su se nizale odbijenice muškarcima čija tijela ili godine nisu odgovarale društvenim standardima poželjnosti heteroseksualnog svijeta koji su gej muškarci kooptirali. Mnoga privatna kupališta visokim su članarinama odbijala ili sasvim isključivala veći dio zajednice, no svojim su članovima nudila niz ekskluzivnih usluga, od hrane do orgija ili privatnih prostorija za seks opremljenih visećim kožnim ljuljačkama i drugim igračkama.
Izuzev navedenog, postojao je još niz javnih prostora koji su bili dijelom gradske ili izvangradske infrastrukture i koji su nudili mogućnost cruisinga. Jedan filmski primjer koji ocrtava rizičnost i napetost seksualnih interakcija na otvorenom, uz sve postulate cruisinga, francuski je triler L’Inconnu du lac (eng. Stranger by the Lake) iz 2013. godine režisera Alaina Guiraudiea. Protagonist filma, Franck,odlazi na nudističku plažu uz jezero ne bi li pronašao seksualnog partnera. Film obiluje scenama nagih muškaraca na plaži koji razmjenjuju tek nekoliko suhoparnih fraza i riječi o sebi te koji svoje poglede usmjeravaju na gola tijela i erektirane genitalije muškaraca ne bi li odaslali signal da su dostupni za seks. Nezadovoljan odabirom seksualnih partnera koji su mu zbog njihovih fizičkih predispozicija ili ponašanja neatraktivni, Franck počinje loviti konvencionalno privlačnog i misterioznog Michela, čak i nakon što posvjedoči grdom činu Michelovog potapanja svog prijašnjeg ljubavnika. Iz tih kadrova jasno je da Franck podilazi štetnim društvenim paradigmama poželjnosti koje su bile u optjecaju ne samo na cruising mjestima, nego i na drugim mjestima okupljanja gej zajednice. Ignorirajući muškarce koji nisu odgovarali vizualnim markerima poželjne fizičke ljepote, Franck reproducira opresivnu hijerarhiju kako bi i on sam bio dijelom društveno prihvaćenog sloja.
Kao što se iz teksta dosad dalo razabrati, usprkos šarolikosti i prednostima prostora koji su muškarcima omogućavali da žive svoje seksualne fantazije ili da se brzinski isprazne od seksualne napetosti, svim su cruising prostorima zajednički neki društveni problemi. Niti jedan od prostora sam po sebi nije mogao ponuditi transformativno rješenje za suočavanje s diskriminacijom unutar zajednice i oko zajednice. Ono što prostor čini jesu ljudi koji unutar postavljene strukture sami dirigiraju pravila ili ih nesvjesno prenose iz dominantnog društva i u svoju zajednicu. Zanimljivo je tu spomenuti i jedan suvremeniji prikaz cruisinga koji je moguće vidjeti u glazbenom spotu francuskog kantautora Sébastiena Delagea za pjesmu Chanson de baise iz 2022. godine. Video uradak prati pjevača kako potragom na aplikaciji Grindr pronalazi nekoliko muškaraca s kojima se upušta u seks. Brzo izmjenjujući kadrovi prikazuju umjetnika u raznim seksualnim praksama, a izmjenjivanje kadrova s različitim muškarcima daje do znanja kako se radi o kratkoročnim flingovima nakon kojih nastupa nova potraga za seksualnim partnerima. Delageov se video razlikuje od njegovih prethodnih video uradaka po tomu što prikazuje muškarce raznovrsnih obima tijela, dlakavosti i općenitog dojma maskulinosti i dobi te različitih seksualnih praksi. To je svakako hvalevrijedno jer ne perpetuira štetne stereotipe o poželjnosti muškaraca temeljene isključivo na njihovom izgledu, dok je o klasi nešto teže govoriti jer klasna pripadnost muškaraca u videu nije posve očigledna.
Ipak, je li u uratku doista riječ o izvrtanju pravila društva ili nekoj anomaliji? Svakako je bilo kakav pozitivan prikaz običaja društva koji se zasnivaju na škodljivim principima dobar, no diskriminacija unutar i šire LGBTIQ+ zajednice prema vlastitim član⁞icama nemoguće je izbrisati samo manjim pozitivnim pomacima. Prebacimo li se u digitalne sfere cruisinga ili se vraćamo preddigitalnim načinima potrage za partnerima, ono nije promjenjivo jesu diskriminatorni postupci samih članova prema sebi, odnosno preuzimanje nerealnih društvenih miljokaza privlačnosti i prihvaćenosti koji se guraju kao bitni životni orijentiri. Javni prostori u kojima se odvija cruising ostat će relevantni jer će se uvijek naći onih koji ih trebaju koristiti. Stoga ih neće potpuno nadvladati digitalni prostori seks aplikacija. No obje vrste prostora teško da će se bez daljnjeg fokusiranog aktivizma, reorganizacije i edukacije zajednice riješiti daljnjeg obespravljivanja onih koji su prema nekom imaginarnom standardu, čak unutar vlastite zajednice, nepoželjni i odbačeni.
Naslovna slika: Felix González-Torres, Untitled
Literatura:
- Leap, William (ur.). 1999. Public Sex / Gay Space. New York. Columbia University Press.
- Silverstein, Charles; White, Edmund. 1977. The Joys of Gay Sex. New York. Crown Publishers.
- Madison, Kyle. 1995. „An Introduction to the Baths“ u: Steam: A Quarterly Journal for Men. 3/1. Cazenovia. PDA Press.
- Turner, Mark W. Backward Glances. 2003. Cruising Queer Street sin London and New York. London. Reaktion Books.
*Tekst je objavljen uz financijsku podršku Hrvatskog audiovizualnog centra
Otvori komentare
Nema još odgovora