Blagdanski chat: Tužan Božić KStew 🎄

*chataju: Barbara Gregov, Maša Huzjak, Iva Radat i Mima Simić

 

Mima: Bog s vama, djevojke! Ok, ajmo prvi dojmovi!

Barb: Evo, počet ću ja sa svojim KONTROVERZNIM stavom – meni je film baš okej!

Mima: Ja mogu odmah reći da smo definitivno pogriješile misleći da je pandemija najgore što nas je zadesilo u 2020.

Iva: Meni je film bio grozan i baš problematičan.

Maša: Ne želim biti jako negativna, ali mene je baš rastužio. Nisam toliko bijesna koliko sam down.

Iva: OK, ako mogu otvoriti jednim argumentom pa vi recite što mislite o tome.

Mima: Ajde!

STRASTI

Iva: Jako mi smeta što dva glavna lika uopće nemaju osobnost. Svaki bi se Hallmarkov scenarist morao više potruditi da likovima podari nekakvu osobnost budući da je hetero romansa priča ispričana nebrojeno puta. No sve što znamo o Abby jest da je izgubila roditelje kad joj je bilo 19 godina i da je frapantno tradicionalna. O Harper znamo da piše za neke novine i voli Božić!

Barb: Meni je Abby bila relativno okej razrađena. A Harper nema pomoći, slažem se!

Iva: Već se u samoj špici scenaristice upiru dati nam do znanja koliko su njih dvije obične, prosječne, “normalne”; poljubac na Silvestrovo, ruže za Valentinovo, vatromet za Dan nezavisnosti, purica za Dan zahvalnosti… strejt su koliko to dvije lezbe mogu biti.

Maša: Meni je veći problem to što zapravo ne vidimo ništa o njihovom odnosu i to mi je ujedno najveća zamjerka filmu. Kao jako se vole i, dapače, KStew je spremna na Brak, ali ne vidim nikakve dokaze njihove duboke zatreskanosti.

Iva: Kako ti ruže za Valentinovo nisu dokaz neumiruće ljubavi!

Mima: Ono što je dobro jest da je lezbo odnos postao materijal od kojeg se radi božićni rom-com.

Barb: Idem se brže složiti s Mimom, ovo je vjerojatno prvi i zadnji put u ovom chatu!

Mima: Hahahha.

Maša: Hahaha.

Iva: Da, lezbijstvo je materijal za rom-com dok god je sterilizirano. Poput ruku pri ulasku u pandemijski dućan.

Barb: A da, kemija malo šteka, ali zato imamo maštu, cure!

Mima: Što čini ljubavni odnos (još unutar godine dana): strast, oduševljenje, entuzijazam – ovdje nema NIČEGA od toga. Nego dvije 2D osobe koje su sanitizirane do boli (čak se u prvoj sceni ne bude ni u krevetu skupa nego je jedna u kuhinji) i koje – doznajemo 5 minuta poslije – nemaju zapravo POJMA jedna o drugoj. 

Iva: Ma kako nema strasti, ta penjale su se na krov kako bi osmotrile okićenu ulicu!

Mima: Najviše strasti u cijelom filmu vidimo kod kinky para kojima Abby slučajno zaviri kroz prozor dok pada s krova. Enivej, glavna stvar (iz iskustva ću reći) i GLAVNO PITANJE koje si LGBT osobe postavljaju i preko kojeg se bondaju je pitanje AUTANJA. To je OSNOVA LGBT bontona! Plus, obiteljske traume, koje se odmah šeraju međusobno jer je to osnova lezbo egzistencije. Ovdje tog bonda nema, odnosno je lažan!

abby i harper drže se za ruke

zaljubljeni par

LAŽI

Barb: Ali razgovarale su o tome! Samo što je Harper očito prijetvorna lažljivica!

Mima: Kad su razgovarale? Ova u autu doznaje da joj je cura LAGALA.

Barb: Da, ali se razgovor o tome očito desio ranije.

Iva: I laganje je razgovor 🙂

Maša: Da, kemija je stvarno koma i ne znaju se uopće, a kad su šerale traume, to očito nije nikako djelovalo na Harper. Jer joj se usudila za vrijeme najgoreg doba godine servirati NOVU TRAUMU.

Mima: A, pazi, ništa očito nije pričala o svojim roditeljima: da su zadrti republikanci, da joj je otac političar (republikanac, očito) itd. Nije podijelila NIŠTA od svoje obiteljske situacije, a lude su jedna za drugom (na temelju čega?) i KStew je želi zaprositi – a KOGA točno ide zaprositi, ako zapravo nema pojma s kim je uselila bokte! Znači, pretpostavka stabilnosti ljubavnog odnosa s kojim se ide u potencijalni sukob s obitelji već je unaprijed uzdrmana – par ide u (ideološki) neprijateljsko gnijezdo RAZDERAN! 

Maša: Nemam što za dodati s te strane, sve je građeno na premisi da se njih dvije jako vole i da imaju super vezu, a ostatak se filma svojski potrudio to opovrgnuti.

Iva: Da, odnos im uopće nije razrađen ni uvjerljiv. Trebamo im vjerovati na riječ da se vole.

Barb: Ja nisam sigurna da je to baš tako! Nije mi se KStew činila toliko neupućenom koliko nezainteresiranom za Harperinu obitelj i Božić općenito.

Maša: To je ona osnovna, dosadna definicija na uvodu u film: show, don’t tell. A ovdje je sve samo tell.

Mima: Mene zanima: po čemu u filmovima (i životu!) znamo da je par zaljubljen? Odnosno: da je veza funkcionalna, dobra, zdrava itd. Što čini dobar odnos?

Barb: Pa očito ova veza nije ni dobra ni zdrava! 

Mima: E, pa kužiš. I sad mi trebamo navijati za odnos koji je katastrofa i govno, i poistovjetit se s njim! To je UVREDLJIVO. Dobiješ lezbo par koji je truo u samom startu, i to je totalno uvlačenje u šupak nekoj imaginarnoj republikanskoj konzervativnoj publici.

Barb: Da, ali film želi da vjerujemo da je veza bila dobra i stabilna do ovog trenutka ili barem da ima potencijala to biti! Trebamo se poistovjetiti s KSTEW i za nju navijati!

Maša: Alli kako se poistovjetiti s KStew kad sam joj zaboravila ime???

Iva: Abby.

Mima: HAHAHAHHAHAHA

Maša: Seriously tho, upravo otvaram wiki da se prisjetim imena. :'( Ovdje bi mi kao signal ok veze bila dovoljna vještija montaža njihovih zajedničkih momenata na početku filma i onda barem dva suvisla razgovora. 😀 The bar is low!

Mima: Mislim da mene najviše u ovom filmu boli – a film sam za sebe od milja nazvala FINE MRTVE DJEVOJKE: THE COMEDY– to što taj ključni par, ta romantična srž filma, u startu se pokazuje kao trula i neiskrena.

Barb: Zbog ove laži??? Zar ste vi stalno iskrene???

Mima: Barbara, ovo je KRUCIJALNA laž. Ljubav se ne može graditi na lažima, i dvije osobe koje su toliko bliske da su pred brakom, i žive skupa, ako se nisu povezale kroz istinu koja je LGBT osobama najbolnija – istinu autanja – onda je ta veza zakurac.

Barb: Mudro, ali ako sam ja dobro shvatila, Harper nije aut isključivo svojim roditeljima?

Mima: Ali nije aut ni svojoj curi, oko bivanja neaut – TO je problem. Nije problem u tome što netko nije aut, koliko je problem da svojoj partnerici ne kaže istinu o tome.

Barb: A par mjeseci!!!  Očito je to nešto što ju je jako i dugo mučilo!

Iva: Lagala je od ljeta do zime.

Mima: Znači, bar pola veze. Dakle, od ljeta do Božića nikad starci nisu pitali za Abby? Nisu je htjeli čut na telefon? Zvuči glupo, ali SORI – to je REAL life, to je prava ljubav!

Barb: Meni ne bi bitno jel se moja partnerica autala roditeljima (koji još žive u drugom gradu), ali bi mi bilo bitno da je autana u svom neposrednom okruženju.

Maša: Ali zašto onda bar nije pripremila Abby? Zašto ju je zaskočila u autu, u momentu toliko zazorno sličnom Get Out da sam se iskreno zapitala hoće li biti nekih preklapanja i kasnije?

Iva: A zato što je grozna! Grozna je od tog trenutka pa nadalje, a kod kuće pogotovo.

Barb: Slažem se da je glupo i nemotivirano da inzistira na tome da dovodi Abby u taj horor, a da pritom nije aut roditeljima.

Maša: I slažem se s Barb da je neposredno okruženje nekako najvažnije, ali ovo je baš onako: idemo direktno u taj shit show, btw, evo hrpa stvari koje ti moram reći isključivo na tu temu.

Mima: Meni je isto davalo na GET OUT i ponadala sam se da će im uzeti tijela i staviti neke zanimljivije ljude unutra.

Barb: Hahahah.

Iva: Treba napraviti takav remake.

abby sjedi harper u krilu

djevojke, niste nas zavarale

ŠTO BI BILO…

Iva: A nije li vam napadno to koliko joj oca trpaju u ormar kao republikanca? Tip u ladanjskom klubu privlači financijere uz krilaticu “Obitelj, tradicija i vjera”, uz pomoć kojih želi zajednicu učiniti sigurnom (Od koga? Očito autsajdera.), ali nigdje se ne kaže otvoreno da je republikanac i što to onda znači za LGBTIQ+ zajednicu!

Mima: Ovaj par NIČIM ne prijeti uzdrmati sustav –  konzervativnije su od sviju poslije – pa i ta KStew, koja je kaktiga art student (i kupuje dijamantni prsten, wtf, i oca od Harper želi pitati za Harperičinu ruku?!)…

Barb: A slažem se, imamo hrpu problema…

Mima: KStew je kaktiga progresivnija, a traži oca za dopuštenje?!

Barb: Meni je bilo zanimljivo to što je Abby fokalizatorica. Budući da iz njene perspektive vidimo cijelu ovu situaciju, kužimo da nije sretna s razvojem događaja. Harper je dovede pred gotov čin i to kada ne može više pobjeći.

Mima: Da, Abby je fokalizatorica, a jednako je konzervativna jer stalno Harper oprašta njeno šupačko ponašanje – i najgore ono kad doznajemo kako je Harper sjebala (seksi) RILEY!!!

Iva: To s očevim dopuštenjem je za spobljuvati se!

Mima: Da, a onda preuzme isti taj fucking diskurs kad dođe ovima u goste – i zavlači se u ormar, metaforički i doslovno.

Barb: Sve te tradicionalne spike su užas, slažem se. Ali za jedan božićni rom-com, okej mi je da se barem relativiziraju. Onaj gej frend otvoreno sprda KStew…

Mima: Al zamislite da je Abby crnkinja, to jest da je “problem” filma neprihvaćanje Abbyine RASE, i da se to može sakriti… Bi li nam to bilo SMIJEŠNO? Smiješno je zato što su lezbe bezopasna (i aseksualna, ovdje) bića koja se samo žele uklopiti i prihvatiti sva pravila igre.

Iva: Meni se čini da je poruka koja se pritom odašilje hetero publici ta da su lezbe jednako konzervativne kao i strejteri pa zašto se ne bismo složili.

Mima: Exactly, kolegice Radat – ne bojte se lezbi, one samo žele biti dio konzervativnog univerzuma, i neće ništa talasati, sačuvaj bože!

Iva: Da, ti republikanci usto uopće nisu rasisti! Ta vidiš da im je zet crnac… Tako da si mogu zamisliti da je Abby crnkinja jer su oni očito COLORBLIND!

Barb: Hahahaha.

Mima: Hahahahahaha. Da, tog crnca su ubacili da se vidi kako su ZAPRAVO ok.

Iva: Jako je problematično to kako se rasizam gura pod tepih, s obzirom na to da je rasizam izvorni grijeh SAD-a.

Mima: PA DA! Ona cijela scena POLICIJSKE ISTRAGE koja je kao bila smiješna, a zapravo je silno scary. Policija i Amerika… kome je to smiješno? Znajući što se događa u Americi s policijom – koja, doduše, ubija crnce lijevo i desno (pa se može reći da je ovo slapstick jer je Abby bijela, i safe?). Meni je to jednostavno creepy, jer policija zlostavlja nju sad zbog nekakvog usranog shopliftinga, kao što su zatvori puni ljudi s neplaćenim parkirnim kartama i takve pizdarije. Za Ameriku je bilo što s policijom vrlo rubno smiješno, if at all.

Maša: Actually sam u jednom kratkom trenutku pomislila da je to stvarno komentar na Abbyn privilegij. 😀 Naravno, nije bio.

Barb: Vidim da ste imale velika očekivanja od ovog filma.

Iva: Pa da ne bude sranje, da.

Barb: Moje referentne točke su bile tipa Love Actually ili Holidate, taj đir 😀

abby odabire prsten

stigla je plaća

REVOLUCIJA?

Maša: Ja sam totalno ignorirala sve vezano uz Harperinu obitelj jer je bila toliko kontradiktorna. Konzervativna i kreće se u upper konzervativnim krugovima, ali prezentirana tako da bi zapravo prihvatila sve osim kćeri lezbijke? 

Mima: Ja sam se derala na TV od početka do kraja filma – zar je nama ovo naša borba dala? I to Clea DuVall, koja je bila u jednom od najzabavnijih subverzivnih lezbo filmova – But I’m a Cheerleader – ovo je ko da su je provukli kroz nekakav reformski kamp i ideološki lobotomizirali.

Iva: Asimilirana je! Kao i Harper i Abby.

Barb: A ja bih rekla da je to do žanra! Clea je napisala i režirala i The Intervention u kojem imamo lez par koji nema problem s autanjem, odnosno to nije niti tema. Ali to je Sundance indie film, a ne Hulu holiday special.

Iva: Ma to je do mainstream appeala, rekla bih. Kako film učiniti što probavljivijim i bezličnijim.

Maša: Ja bih se složila da je do žanra da je žanr ispoštovan onda barem.

Barb: A što ti nije ispoštovano?

Maša: Nemamo par za koji navijamo. I par ne navija za sebe. Najzanimljivija mi je kritika bila ona u kojoj se objašnjava zašto silna poniženja heroina u rom-comovima nisu istinski udarac za heroinu – zato što je romantic interest na njezinoj strani. A u ovom je filmu Harper ta koja svojim zahtjevima ponižava Abby, a osoba koje je bodri zapravo je Riley.

Barb: Ja sam navijala za KStew i Riley, hahahha. 

Maša: DA, TISUĆU PUTA DA. Riley ❤️

Mima: RILEY ❤️

Iva: Svi smo, brijem! Baš je mogla komotno završiti s Riley, koja ima u jednoj obrvi više osobnosti nego Harper u cijelom svom tijelu velike lutke koja govori i smije se.

Mima: Ma rasklimana je ta veza to start with. I onda cijela žanrovska “revolucija” pada u vodu jer su ti obje užasne. Pa svaki decent rom-com ima simpatični core-couple, Harry i Sally, Hugh Grant i Julia Roberts etc.

Iva: Pa kad ovo uopće nije revolucija, tek varijacija na temu, i još k tome loše izvedena.

Barb: Da, ja nisam očekivala revoluciju!

Mima: Revolucija je jer imamo lezbo par u mainstream božićnom rom-comu.

Barb: Pa da, al to je to.

Maša: Ma ni ja nisam očekivala revoluciju, ali očekivala sam FEELS. Neka lezbijski par bude asimiliran, ali neka bude asimiliran sa stilom i srcem!

Iva: Očekivala sam da mi se ne povraća.

Mima: Revolucija je da smo taj prostor dobili, a izvedba je katastrofa. Zato i kažem, Fine mrtve djevojke – jer to je bio prvi hrvatski film s lezbama u centru zbivanja, a onda su morale najebati (isto ormaruše), progutao ih sustav.

sestra Jane

SESTRA JANE

Mima: Ja ne vidim zašto se ne bi mogao napraviti lezbo rom-com, a da ne bude ovako ogavan i uvredljiv? Pa možeš dramsku situaciju napraviti oko MILIJUN tema.

Barb: Slažem se! Ali di je taj film?!

Mima: Zašto to mora biti laganje oko autanja i uvlačenje u šupak konzervativcima, i to je kao simpatično, kako ta zlostavljačka obitelj (teška riječ je pala, ali je istina – ona treća kći koja živi s njima bojala se da će je zaključavati u podrum – ne pada ti na pamet takvo što bez razloga) … treba biti nešto čemu težimo pripadati!

Barb: Meni je ta sestra bila super lik! I ona slika je prekrasna <3

Maša: Slika je sve <3

Iva: Sestra Jane je divna!

Mima: Sestra (neurodiverse?) je meni scary lik jer nju najviše zlostavljaju (živi s njima), odvratni su prema njoj, tretiraju je kao potrčka i stalno joj spuštaju… a ona isto samo želi pripadati. Svi žele pripadati u tu septičku jamu, i na kraju se svi u njoj i brčkaju, svi asimilirani.

Barb: Ne želi! Doslovno na kraju kaže da ju boli briga za to što misle o njoj. Po meni je ona manje iskarikirana sama po sebi, koliko je bio iskarikiran odnos svih prema njoj.

Iva: Da, sestra je rekla da je nije briga što misle o njoj jer se ona samoj sebi sviđa, što mi nije uvjerljivo. Ali ne živi s njima nego negdje u susjedstvu (znam jer sam to zlo gledala dvaput da se pripremim za chat!). Bilo mi je baš uvredljivo kad je mama na kraju zaključila kako Jane nisu pokvarili zato što su ODUSTALI OD NJE u predškolskoj dobi! Kao da je kronično zanemarivanje i sustavno omalovažavanje receptura za zdrav razvoj!

Maša: Slažem se, situacija s Jane je rasla dok isto nije postala stvarno apsurdna i uvredljiva. Podsjetila me na užasne komedije Adam Sandler tipa u kojima jedan lik uvijek “odudara” zbog svoje (emocionalne) “inteligencije” i to je cijela poanta “šale”. Meni je kraj bilo neugodno gledati.

Mima: I meni je taj kraj ko šaka u oko – niotkuda došao, sve se rasplelo ko gordijski čvor. Pazi, one su u trenutku “epifanije” sve odrasle žene, od 30+, i sad odjednom dobiju melem na ranu od cijelog djetinjstva zlostavljanja, zanemarivanja, pritisaka itd. Kakva je to točno obitelj u kojoj SVE TRI sestre osjećaju da nisu good enough i da ne mogu i ne smiju biti što god da istinski jesu?

Barb: Pa to je užasna obitelj! Ali shvatili su da su užasni? To ih ne čini nužno manje užasnima, ali kao, plus bodovi?

Maša: Hahaha.

Iva: Meni je jedino dobro u filmu to što se u toj vrlo ružnoj svađi koja preraste u tučnjavu između Harper i Sloane obitelj razobliči kao disfunkcionalna, ali se sve razriješi i popravi već idućeg jutra, doslovno, a s mamom i prije.

Mima: Ok, Jane ne živi s njima, ali svi neprestano gravitiraju toj obitelji, i gledaju te roditelje kao vječno mjerilo svega –  i to je kao simpatično, a to što je Harper autohomofobna, i što uvaljuje druge u problem i svaljuje odgovornost na njih (sirota moja Riley, javi se ako još patiš), to je isto kao simpatično i nekako smiješno?

Barb: Je li moguće da svi gravitiraju toj obitelji – samo za Božić???

Maša: Hahaha.

Iva: Meni će se Riley javiti prije nego tebi! Vidiš da voli famice… što ja nisam, ali sam im bliže od tebe!

Mima: Ma nema šanse, ja sam totalno Rileyin tip.

Iva: Je, ista si Harper.

Barb: Preporučujem da napravimo pauzu i riješimo ovaj test

riley i abby

seksi Riley

KONAČNO, RILEY

Mima: I voljela bih da je KStew zabrijala s Riley i da se tu dogodi neka vrsta UVJERLJIVE DRAME. Kroz to bi se kanaliziralo njihovo povezivanje i zapravo bi mi to jedino iskupilo film.

Iva: Da, slažem se.

Barb: Apsolutno!

Maša: Meni je bila stvarno ok epizoda u baru jer su Abby i Riley imale super kemiju i nekako je sve bilo onako kako sam zamišljala da bi trebalo biti između dvije zaljubljene osobe u rom-comu.

Mima: Ali nije mi jasna ni Rileyna motivacija – stalno se vraća na te božićne partije u Harperičinu obitelj, a zna kakvi su šupci i zna koji je to politički univerzum obiteljaša. 

Barb: Pa to je jadna KStew i htjela, ali je na prevaru odvedena.

Maša: Ali kod Riley mi se to nekako činilo kao ustupak. Proslavit će Božić sa svojima, a onda se vraća svom kul životu. I to mi je bilo ok?? Očito ću naći sve izgovore za Riley. ❤️

Mima: Ta poruka mi je toliko gnjusna jer se najviše nasilja nad LGBT osobama događa upravo u obitelji. To jest, tamo te prvo sjebu. Obitelj je svetinja, pa i kad su šupci? I nemoš slavit Božić s ekipom? 

Barb: A kad je ovo OBITELJSKI film, nema ekipe.

NIGDJE NIJE KAO DOMA

Mima: Da, obiteljski film u kojem je obitelj potpuno disfunkcionalna, opresivna, čak i ovi koji su žrtve (djeca) jedni drugima postaju drukeri i opresori. Sestre, za koje bi bilo logično da se bondaju pod čizmom takvih staraca, postaju jedne drugima bullyji.

Iva: Ali u tom i jest poanta, da su ih roditelji zatrovali time što s ljubavlju škrtare i tjeraju ih da se za nju natječu. Uostalom, ne mislim da se starce i obitelj nužno mora odbaciti ako zeznu, uključujući i pri tvom autanju.

Maša: Tu mi je možda najviše smetala jednodimenzionalnost likova. Jer mi je Sloane na trenutke izgledala zanimljivo i kao da će tu biti nešto malo drugačije, a ispalo je baš točno ono što se moglo očekivati.

Barb: Slažem se da je obitelj užasna, samo mi je suludo tvrditi da je fokus trebao biti negdje drugdje kad je to okosnica filma. 

Mima: Slažem se – ali to je jedan silno tužan univerzum, u koji one sve žele pripasti – ta potreba za pripadanjem je istinski tragična, jer pripadnost svojoj partnerici (odabranoj obitelji) manje je važna od pripadnosti “biološkoj” obitelji koja te sjebala.

Iva: Ali pripadnost partnerici na kraju prevagne – tako Harper i dobije Abby da joj oprosti, kaže joj da je ona najvažnija i njezina obitelj.

Mima: Treba biti mjesta za iskupljenje ali oni se iskupe u dva poteza, i svi čekaju što će pater familias reći kad se vrati – a išao je “malo razmisliti”. Opet otac čija se odluka čeka, ipak je on politički najaktivniji lik i najodgovorniji blabla, bez njegovog zelenog svjetla nema blagoslova.

Barb: Ali cijelo vrijeme on nije svjestan što se događa. Ne branim tu personu da se razumijemo, samo bi mi bilo puno gore da se on cijeli film trudi tolerirati Abby znajući da je lezba.

Iva: To mi je išlo na živce, to brzinsko iskupljenje, da. O tome bi se dalo napraviti daleko zanimljiviji film! Jer roditeljska homofobija ne završava autanjem, tek onda počinje prorada i postepena transformacija.

Mima: Sve što je u filmu ciljano da bude smiješno, meni je bilo uvredljivo i neugodno, cijela ona “smiješna” priča o tome kako je ona siroče.

Maša: Da, to sa siročetom je stvarno bilo ugh.

Iva: I meni se činilo da cijelo vrijeme ponižavaju i kinje Abby. Samo kažem, na kraju prevagne odanost partnerici.

john i abby

John, suvisli lik

DRUGI

Maša: A osim ovog kaotičnog centralnog odnosa, kakvi su vam drugi likovi i kakav vam je com dio rom-coma?

Iva: Onaj gej tip nije loš – ipak je feminist, za razliku od ikoje žene u filmu!

Mima: Taj je peder još najprogresivniji. John, Jack? Ali ono s ribicom… Kako je to smiješno? A zamisli da mu je umro pas ili mačka. Not so funny I guess.

Barb: Meni je taj peder isto bio super! Ful je klišej peder, ali konačno neki da me nije iritirao i to baš zato, kao što Iva kaže, što nije mizogin. 

Iva: Jedino on artikulira feminističku kritiku, ali je pritom ona (kao i on sam) prikazana kao apsurdna, čiste floskule.

Maša: I meni je Dan Levy super, ali čak mi ni on nije mogao posebno boostati raspoloženje.

Mima: Da, njemu su dali najbolje rečenice, jedine suvisle. A ona cijela sekvenca na drag showu? Mislim, u tom sjebanom gradiću u konzervativnoj Pensilvaniji – odjednom ludi drag show?

Barb: Meni je plus to što su angažirali najnestajliš pobjednicu Drag Racea, hahaha.

Maša: DA!

Iva: Drag je isto prikazan kao mainstream, čini mi se, zabava za sve, nipošto subverzivan.

Barb: Pa to isto korespondira donekle sa stvarnošću.

Mima: Da, i to je isto nekako sanitized. Meni je bilo super kad smo to gledale, moja druga cura zna sve te drag performere osobno jer se svojedobno bavila i sama burleskom ❤️

Iva: Dakle, sve što je mainstream, može u film.

LATENTNA VS. DIREKTNA HOMOFOBIJA

Mima: Zapravo, kad gledam, film bi mi funkcionirao samo kao nekakav parodijski take na žanr – gdje je sve trulo, i gdje je sve zbrzano (epifanija, katarza), gdje nema kemije među likovima, ni seksa (jednom ili dvaput se poljube, nema drapanja ni strasti – pa nije da su u vezi dvajst godina) – znači, sve premise za uvjerljivost su urušene. Kako onda možeš iskupiti film nego reći da si NAMJERNO to tako napravila???

Barb: Pa ja nekako vjerujem da je Clea znala što radi.

Mima: …nešto kao Showgirls… napraviš stvar s ozbiljnim nakanama, a poslije ljudi gledaju i čitaju i smiju se i izruguju se i uživaju u trešu i campu!

Barb: Ovo je crowd pleaser, tako ja to gledam.

Mima: E, a pitanje je: tko čini crowd? To mene zanima – tko je target audience ovog filma: Trumpovi glasači, rekla bih.

Barb: Pa da, Hulu pretplatnici. 

Mima: Nekakav Midwest homofobni community, što li…

Barb: Pa da, između ostalog.

Iva: Da, ulizuju se toj konzervativnoj publici. I tepaju im da nisu rasisti, a homofobni možda na dvadeset minuta ili eventualno preko noći, dok ne probaviš vijest o kćerinom autanju.

Mima: Da, ali producirao je Tristar, a on je dio Sonyja, dakle nije to neki shit production.

Barb: Pa nije shit, ali je mainstream. A pritom ne teži biti neki art, Oscar kandidat kao spomenuti Get Out ili Carol i sl.

Maša: Bit ću dosadna, ali skoro sve bih oprostila da sam mogla uživati u uvjerljivijoj romansi i zabavnijoj komediji. Postoje puno gori i štetniji filmovi ili bar filmovi s jednako upitnim porukama (Nemojte me pitati koji! Ionako skoro svi imaju upitne poruke!) koji su me više zabavili.

Barb: Slažem se s Mašom. Samo mi se čini da se od ovog jadnika od filma očekivalo da ispravi stoljeće problematične ili nepostojeće reprezentacije.

Mima: Ljudi, meni je svaki homofobni film draži od ovoga, jer se za ovog nikad ne bi reklo da je homofoban.

Iva: Neću ići toliko daleko da kažem da mi je draži homofoban film od ovoga, ali ovo je fakat uvredljivo i bljutavo ostvarenje. 

Mima: I filmovi kao “Pohane zelene rajčice” i slične stvari iz 1990-ih koje su cenzurirale lezbo odnose puno su zapravo bolji. Jer kad imaš cenzuru bar možeš projicirati nešto na to i iščitavati. A ovo, kad imaš prostor, i sve je eksplicirano (osim što nisu u stanju za sebe reći da su *lezbijke*, tu riječ samo izgovara neprijateljski nastrojena sestra Sloane, kad PROKAZUJE). Kad imaš sve ovako na pladnju, temu, likove… a na pladnju govno. Homofobni filmovi te ne čine ludom, jer su jasno homofobni. Ovaj film je mene izludio. 

Barb: E, ja to drugačije gledam! Po meni je i ovo cenzura, samo cenzura koja je u skladu s vremenom.

Mima: Pošteno, imaš point.

Iva: I meni se sviđa ovaj Barbarin point. Jako su mi problematične tako podmukle taktike jer su ponižavajuće i neiskrene prema svima, i queer i strejt populaciji. Htjela sam još reći da me iritira što na ekranu gotovo nikad ne gledamo androgine ili butch lezbijke. Mackenzie je bila fantastično androgina kao terminatorica. Ispada da je androginija za robote, ali ne i lezbe. A preduvjet za lezbijsku celuloidnu respektabilnost je stereotipna ženstvenost.

Mima: Potpisujem ovo, Ivo – sve su lezbe femice, da ne bi slučajno uvrijedile porno-konzumente… 

Maša: Da, da, slažem se skroz s Barb! A na kraju uvijek razmišljam da će to nekoj osobi biti prvi kontakt s otvoreno queer likovima u božićnoj komediji i bit će joj smiješno, i relatable i možda će sva problematična mjesta biti totalno preskočena, a važna će biti samo katarza na kraju. I onda mi se čini, ah, ok.

Barb: Tako i ja to pomirljivo gledam, Mašo!

Mima: Ja da sam kao klinka gledala takav “afirmativni” lezbo film, osjećala bih se poniženo i kao da moram stalno moljakati (homofobe, patrijarhat) za prihvaćanje; to vječno autanje “odozdo” – i to mi nije nimalo osnažujuće. Daleko više su me osnaživali filmovi u kojima je queerness usputna karakteristika ili praksa lika, nego narativni “problem”.

KAMO DALJE?

Mima: Ok, ajte dajte neke preporuke za DOBRE lezbo filmove ili materijale da naše čitateljice isperu okus Happiest Seasona.

Barb: Ja sam jako sretna s Kajillionaire!

Maša: Slažem se!!!

Iva: Meni je bio fantastičan Wild Nights with Emily. Nije božićni, ali je izvrstan lezbijski film, dubok, ali duhovit.

Barb: I serija Ratched mi je bila dobra!

Mima: Ja se mogu prisjetiti meni revolucionarnih mainstream žanrovskih filmova koji su imali lezbe u sebi – tipa BOUND sestara Wachowski – to je izvrstan neo-noir u kojem glavni par happens to be dykes, a Gina Gershon je butch-ish, i sve je jako HOT! I Wild Nights With Emily: PLUS ONE! Hvala ti Ivo na preporuci, to je bio stvarno izvrstan film!

Iva: A ja se pridružujem tvojoj preporuci za Bound!

Maša: Mislim da je zadnji film koji sam gledala, a kojem je u središtu lezbijska ljubavna priča Portrait of a Lady on Fire. Bio mi je jako lijep, ne toliko zbog (opet nesretne) romanse, koliko zbog dobro prikazane ženske svakodnevice.

Mima: Meni je bio super, glazba za oči! 😉 I koja nije gledala San Junipero, mora svakako pogledat. Da je barem trajao pola sata duže i da se događao za Božić… Nisam još gledala Ammonite, ali ga kude s mnogih strana –  jel neka od vas gledala?

Maša: Nope, pročitala sam onu Ivinu kritiku umv i dosta mi je splasnuo entuzijazam 😀

Barb: Također!

Iva: HA HA! Drago mi je što sam svima pokvarila Ammonite. U Unpregnantu ima lezbijski storyline koji je divan, kao i cijeli film od početka do kraja! Curke u road tripu Amerikom, super prikaz ženskog prijateljstva, baš heartwarming, a dinamičan i zabavan.

Maša: Prošli sam ga tjedan gledala i slažem se s Ivom – jako heartwarming i super linija radnje s ni više ni manje nego Barbie Ferreirom.

Mima: Sad kad lezbe ulaze u mainstream, zanimljivo je s kojim pričama i u kojim okvirima ih se postavlja. E, Iva, ŽANROVSKI bismo mogle preporučiti i dva horora: What Keeps You Alive & High Tension.

Iva: Odličan mi je bio Unpregnant! Baš me oraspoložio. A hororce koje Mima spominje svakako potpisujem!

Mima: E, ODLIČAN je i Miseducation of Cameron Post.

Barb: Da!

Maša: ❤️

Iva: Cameron Post definitivno nije uvlačenje u dupe konzervativnoj Americi.

Mima: Za božićni ugođaj, opet svakako pogledati CAROL! I, možda jedan od meni najdražih, ako ste into BDSM – The Duke of Burgundy ❤️ Jako pametan, stajliš, odličan cast.

Barb: Umrla sam od dosade.

Iva: E vala – i ja sam!!

Mima: :(((

Iva: Nisam htjela ništ reći da nam Mima ne održi bukvicu :p

Barb: A volim Stricklanda inače!

Mima: Ja sam ga gledala 2-3 puta!

Iva: A predvidljiv je, Mimo.

Barb: Ono s ulaženjem u komodu… Ne znam…

Iva: Ho ho, ulaženje u komodu…

Mima: A dobro, što sad – meni je baš dobro lego, da prostite…

Iva: Jasno, ne moramo imati isti ukus u svemu.

Barb: I Thelma mi je bila zanimljiva.

Maša: Zaboravila sam film (prošle) godine: Booksmart! 

Mima: Izvrstan!

Maša: Kao i Unpregnant: slatko, zabavno, prve ljubavi i bffs!

Mima: E, da, jel koja gledala The Favourite? Ja još nisam 🙁

Iva: Favourite mi je film godine!

Barb: Favorit!

Iva: Nenadmašan i besprijekoran!

Maša: Da, SJAJAN mi je bio. Urnebesan! 

Mima: To ću odmah onda večeras gledati!

Iva: Ali i bolan, tj. poignant, bar meni. Svakako pogledaj. Kakav praznik za oči, da prostite na izlizanoj frazi.

sloane guši abby

ovaj chat kao scena iz filma

PRESUDA

Barb: Možda je ovo dobar optimistični wrap-up? 😀

Mima: Znate kaj, ja mislim da smo se mi zapravo sve složile oko Happiest Season, samo što je moja reakcija bijesa bila na stotu.

Maša: Hahaha.

Mima: U principu, ja bih pozvala sve da pogledaju film i da ostave svoje komentare (ljutite) ispod ovog našeg četa. Da se malo ispušu, i da se ja više ne osjećam osamljeno u svom pravedničkom gnjevu!!!

Iva: Mislim da ga ti i ja baš hejtamo, Barbara je milostiva, a Maša naprosto kritična i negdje u sredini. Mislim, i Barbara je bila kritična i na kraju smo se svi složili s njezinom poantom, ako ne i OTVORENOM LJUBAVLJU SPRAM FILMA!

Mima: Hahahhahahah.

Maša: Hahahaha.

Mima: Ma mi smo tolerantne, ili barem postanemo takve u zadnjih 5 minuta chata. Zbog mira u kući. I pod okriljem Krila.

Iva: Je, je.

Maša: Ma da, mislim da smo sve tu negdje i super je da imamo raspon od mlakog “da” do otvorenog bijesa.

DOLJE S MASKAMA

Iva: E! Ispao mi je pederko John u anketi!!! BLESSED BE!!!

Barb: Ja sam nažalost Abby, ali ide uz moju ljubav prema filmu!

Mima: Ja tek moram riješiti.

Barb: Ako ispadneš Harper, moraš reći istinu.

Maša: Nisam ni ja još.

Iva: Prezadovoljna sam ishodom ankete i nekako se osjećam vindicated. Uvijek ću biti John u svijetu napučenom Harpericama i Abbycama, ako već neću biti Riley.

Maša: Sad kad ispadnem tata ili mama…

Mima: Moj rezultat: “You’re Riley, who deserved better!” To mi je zvučalo kao ja. RILEY, BITCHES!!! Bar sam hot, ako sam glupa.

Barb: Sve ima smisla!!!

Maša: Omg, najbolje, sad sam zavidna!!!

Iva: Roll eyes emoji!!! To si namjestila, nesrećo.

Mima: MAJKE MI BELINDE NISAM

Maša: Ok, imate pravo jednom pogoditi tko sam!

Mima: Nadam se da nisi otac (btw, taj je glumac navodno gej). Ti si sestra JANE!!!

Barb: Jane!

Maša: I WISH!!! HOROR!!! Ja sam… Harper.

Barb: HHAHAHAHA

Iva: HAAAAHAAAAHAAAAAA

Mima: AJMEEEEEEEE

Iva: NAJGORE!

Mima: SIROTA!!! Krtice u našim redovima! Uvukla se samo da bi pozitivno o filmu i sebi govorila.

Iva: Moje saučešće.

Maša: To je kazna ZA ŠTO???

Barb: Mašo, idem ti bar izabrati lijep prsten!!!

Maša: Prihvaćam prstenje i sve ostalo da me utješi jer sam očito GROZNA OSOBA.

Mima: 💍💍💍

Iva: Rikavam od smijeha.

Mima: Bože, samo ću ja ostati na suhome, svi su me izigrali.

Barb: Pa ti budi pravednica!

Mima: Btw, moram samo reći da je Clea DuVall rekla da je to AUTOBIOGRAFSKI film. I da se to njoj stvarno dogodilo, samo ne znam jel ona bila Abby ili Harper, brijem Abby.

Barb: Abby! Nema sumnje.

Maša: Zamislite tu razinu zrelosti da je Harper i napravi taj film.

Iva: Ha ha!

Mima: E, TO bi bilo iskupljenje u Pittsburghu!

Iva: Ali kako je jadno da sebe onda pretvori u tu paćenicu…

Maša: Hahaha. Dobar chat!

Mima: Solidan, za prvi put! ❤️

Barb: Dobro, ajmo ća!

Mima: Ok, curke – do sljedećeg puta – i ČESTIT VAM BOŽIĆ!!!

Otvori komentare

2 komentara

  1. Barbara Gregov 26.12.2020.
  2. Sous les pavés, la Plaza! 26.12.2020.

djevojaštvo

književnost

LGBTIQA+

majčinstvo

muzika

politika

prostor

tv & film

život

OSVETA: Ubojica pilića
NEPCA: Avignon
ŽIVOTINJSKO CARSTVO: 3 ribe
RADOSTI TIJELA: Govna
popsikon
Nježne sablasti
Prosvjed
Samo meko
Skućenost
madame x i njena ljubavnica
Feministički metež Ulrike Ottinger
Muškarci koji plešu
Muke po nadzoru
Klasna priča bez pokrića
Nina Obuljen Koržinke i drvo žalosne vrbe
Kviz: Nina Obuljen Koržinek ili žalosna vrba (Salix babylonica)?
Eat the Cowboy
Istraživanje: zašto je ovo moja najdraža slika?
The L Word: Generation Q, S02 E07, E08 & E09
The L Word: Generation Q, S02 E04, E05 & E06
The L Word: Generation Q, S02 E02 & E03
The L Word: Generation Q, S02 E01 – Late to the party
Promijeni veličinu fonta
Kontrast