Lea: Počinjemo! Jako sam uzbuđena!
Barbara: Ja sam u manjini ovdje jer mi se jedinoj film svidio pa se veselim saznati razloge vaše netrpeljivosti!
Lea: Reci nam zašto!
Maša: Ok, možda sam prenapuhala svoj hejt, nije da mi se nije svidio! Da, reci nam zašto ti se svidio
Barbara: Prije svega bih napomenula da sam kao pripremu za ovaj chat išla ponovno čitati knjigu da si malo osvježim sjećanje, tako da ću morati malo više pričati o knjizi u odnosu na film, ne zamjerite na tome. Iznenadilo me koliko je dijaloga iz filma stvarno u knjizi u manje-više istom obliku!
Maša: Dapače! Greta je dosta pričala o tome kako citirati dijaloge, a da zvuče novo tako da sam zapravo očekivala puno materijala iz knjige. I mislim da joj je uspjelo – jezik zvuči svježe
Lea: Davno sam čitala knjigu i bila mi je užasno dosadna. Volim inače cozy atmosfere i bezazlenost, ali nikako mi nije sjela. Možda dijelom i zato hejtam film
Barbara: Film mi se svidio zato što mislim da je dosta velikodušno pristupio izvornom materijalu i da je napravljen prilično dobar izbor epizoda koje su odabrane i onih koje su izbačene. Čak mislim da to malo navodi na krivi trag jer Lea je u pravu – ogroman dio Malih žena otpada upravo na veličanje domesticiteta i obiteljskog zadovoljstva. Primjerice, izbačeni su svi dijelovi koji se referiraju na opskurnosti tipa Pilgrim’s Progress koji je vrlo bitan motiv u knjizi, kao i bezbrojne reference na potrebu skrušenosti, puta grešne duše ka iskupljenju i sličnoga, tako da je ta dinamizacija romana koji definitivno nije ludo dinamičan prilično uspjela. Mislim da je i ova odluka o dvostrukoj vremenskoj liniji tome pomogla i lijepo kontrastirala djetinjstvo i djevojaštvo, odnosno, u Meginom slučaju, bračni život
Maša: Je li tome pomogla i struktura – skakanje između djetinjstva i sadašnjosti? Haha, da, to
Barbara: To je također i zgodna referenca na samu knjigu, odnosno podjelu unutar tekstualnog predloška, jer se Male žene zapravo sastoje od dva romana – Malih žena koje završavaju pred Meginu udaju i drugog dijela koji kreće od dana njezinog vjenčanja nadalje i zove se – Dobre supruge
Maša: Wow, ne sjećam se romana ni najmanje
Barbara: To je kontrastiranje dosta pomoglo tome da se vidi ta dosta suptilna razlika između njihovog djetinjstva koje (posebno Jo) percipiraju kao čarobno i odraslosti koja donosi u najgorem slučaju barem ponešto gorčine, a u najboljem nužnost kompromisa, s čime se, uzgred rečeno, najbolje nosi Amy, ali o tome možemo i malo kasnije. Tako da se film ne mora nužno iščitavati kao obilježen isključivo vremenom svoga nastanka, već sadrži i tu univerzalniju temu loma između djetinjstva i odraslosti, čak i ako se pokušaj (proto)feminističke poruke ostavi po strani
Lea: Nemam uopće problem s lijepom i zavodljivom kućevnošću (recimo, kad pet prijatelja pije sok od đumbira) i u teoriji mi se sviđa kad je dom simpatetično prikazan i ne volim kad se sve povezano s prostorom doma odmah ubaci u koš antifeminističkog, zastarjelog i nebitnog. Ali! Ovaj mi je naprosto bio ubitačno dosadan. Bih li htjela sjediti s njima doma? Ne. Jesu li me njihovi razgovori zaintrigirali? Hell no. Bih li htjela nositi njihovu odjeću? E to već da

domestic bliss sestara March
Maša: Hahaha
Barbara: Hahaha, slažem se da razgovori i vrijeme koje provode zajedno nisu najuzbudljiviji!
Maša: Kad smo kod čarobnog djetinjstva, haljina i gorčine, kako vam se čini prikaz njihovog siromaštva? Je li sve skupa prečarobno?
Barbara: Da, gleda li se objektivno. Ne, ako opet posegnem za ovom idejom djetinjstva kao vremena, ali i prostora čarobnog
Maša: Btw, i ja bih htjela nositi te haljine, ali htjela bih i sjediti uz Amy, mislim da mi nikad ne bi bilo dosadno. Spalile bismo nešto, malo vikale, bilo bi super
Barbara: Amy je kao lik svakako najviše profitirala u ovom filmu.
Lea: Da! Amy je odlična! I super izbor glumice ❤
Moj hejt se više koncentrira na slavljenje filma kao nečeg groundbreaking za feminizam u 21. stoljeću. Sigurno je dijelom do statusa knjige koja je u SAD-u puno poznatija i kultnija nego kod nas, slažem se da je film korektno pristupio materijalu koji je takav kakav je, ali je li stvarno “možda najbolji film koji je jedna Amerikanka ikad režirala” kao što piše New Yorker?
Barbara: Slažem se da su takve kritike prenapuhane, ali meni je film ipak bio dobar. I mislim da bi mi da sam recimo gledala kao 11/12/13-godišnjakinja bio divan i da bi općenito mogao dobro poslužiti kao nekakav gateway u tom smislu. Dok sam ga gledala, za puno sam scena mislila kako su baš napadno didaktične i lišene svake suptilnosti, ali onda sam nekako baš počela razmišljati o drugačijoj perspektivi, kako bih ga doživjela kao mlađa, recimo da sam u dobi izvorne ciljane publike romana ili dobi protagonistkinja na početku priče i ta mi doslovnost više nije toliko smetala
Maša: Apsolutno mi nije jasno odakle takva očekivanja, a onda i takve kritike filma. Mislim da se, osim neke stvarno drastične rekonstrukcije, od Malih žena nikada ne može očekivati više no što knjiga pruža
Lea: Djelomice se slažem za njihovo suncem obasjano boho siromaštvo, ali pozitivno mi odskače dio u kojem Meg kupuje tkaninu koju si ne može priuštiti i osjeća grižnju savjesti, ali i neki užitak. U tome se totalno mogu prepoznati i dosta me uznemirilo
Barbara: Mislite li da je pogriješila što ju je na kraju ipak prodala prijateljici?
Maša: Lol, pogriješila je!
Lea: Da! 😄
Maša: Megina me priča baš začudila sažetošću i time koliko je tjeskobna ispala. Sjećala sam je se puno drugačije?
Barbara: Hahaha! A zimski kaput za muža? Inače, zapravo je dobro što je Megina priča prikazana tako šturo jer joj je u romanu pridano puno više pažnje i neki dijelovi su za izbezumiti se. A možda su je toliko izrezali i jer Emma Watson baš nije najbolja glumica na svijetu? 😄
Maša: OMG. Nemoj uopće ići tamo! Emma me tako RASTUŽUJE
Lea: Btw što mislite o njezinoj haljini koju Laurie hejta?

Emma Watson i Greta Gerwig razgovaraju o jadnoj Meg
Maša: Lijepa! I jedini trenutak sreće koji jadna Meg ima. I jedini moj trenutak sreće s Meg
Barbara: Hahaha! Moram se složiti s Laurijem po pitanju haljine, nije mi baš nešto bila
Maša: Meni je bila lijepa u moru svih ostalih haljina. Kad su bile postrojene na stepenicama, izgledale su kao slika. Žao mi je, samo mi trebate pokazati nešto rozo, i ja to zavolim
Lea: I meni je bila bezveze! Ali bilo mi je žao kako je pokisla kad je Laurie bio iskren
Barbara: Je, ali bar ju je poslušao i dopustio joj tu večer užitka. I Laurie, i film generalno. U romanu, naravno, sama uvidi kako je s pogriješila lijepim haljinama, plesom i veseljem. Megina priča je baš hardcore realizam
Maša: Ono kada razgovara s mužem u mraku kuhinje je nešto najbleak
Barbara: Malo se proveseliš, koliko možeš s obzirom na materijalnu oskudicu i onda hop! totalna abnegacija bračnog suživota
Maša: Haha, evo ti sjećanje za cijeli život, Meg. Bye now
Što se tiče prikaza siromaštva, imam jako mixed feelings. S jedne strane, to je baš ovo što si rekla, više nominalno siromaštvo, a zapravo je sve lijepo, udobno i privlačno (što mi opet super paše kao kontrast djetinjstvo-odrasla dob i u tom metaforičkom smislu je čisto ok), a s druge strane, njihove su mi sudbine nekako puno mračnije i puno sam stvarnije doživjela sve s čim su suočene
Kao da je čitav ton filma DEPRA, a vizuali su ESTETIKA
Barbara: Da, mislim da je dosta produktivno čitati Male žene barem djelomično kao pritajeni horor!
Maša: Da!
Lea: Da, mračnost je dosta razvodnjena. Čak i umiruća Beth čila na plaži bez većih problema!
Barbara: Baš sam htjela malo se referirati na Beth u tom kontekstu – ona je jedina od njih koja zapravo nije sposobna izvršiti tu tranziciju iz djetinjstva u odraslost, odnosno ne može prihvatiti kompromise koje čine druge, pa čak i Jo koja se doživljava kao utjelovljenje feminističkog duha, a zapravo je prisiljena napraviti užasno puno kompromisa i ta cijela priča je vrlo nefer tretira. Beth mora umrijeti jer za nju jednostavno nema drugog načina egzistencije prema osnovnoj ideji romana

mila Beth
Lea: Super mi je ovaj depra-estetika komentar!
Maša: Meni je zapravo Beth ovdje super! Činilo mi se kao da je njezina pitomost izvedena tako da ne ispadne meek, već kao da se radi o namjernoj benevolentnosti prema ženama koje voli, a koje su često sukobljene, nesretne i željne promjena koje pak Beth sama ne želi
Lea: Je li Jo i dalje neupitno the osoba s kojom se identificiramo ili mislite da imamo neki izbor? Amy?
Maša: AMY
AMY ALL THE WAY
Ne samo zato što je Florence Pugh bila apsolutna pobjednica (slažemo li se da je ona najbolja stvar u filmu?), nego zato što je ovaj put Amy stvarno prikazana kao relatable lik. Ili barem kao delicious lik – ako se već ne možemo poistovjetiti s njom, želimo je pratiti
Barbara: Je, mislim da je to definitivno najbolji dio filma. Iako me recimo naživcirao onaj dio s Lauriejem u kojem joj on objašnjava umjetnički kanon, to mi je baš djelovalo nategnuto i preforsirano. Mislite li da je imala pravo kad se odrekla slikanja?
Lea: Ja sam i dalje dosadno tim Jo, sviđa mi se njezina energija u filmu, metakomentari su mi bili zabavni, nervoza pred izdavačem relatable, pa čak i loša reakcija na Bhaerovu kritiku
Barbara: Slažem se s tobom, ja se također vidim kao Jo (iako sam možda zapravo Meg? bože ne)
Lea: Hehe nisi čim ti se ne sviđa njezina najbolja haljina! To je znak
Mislim da je bio ok izbor za Amy. Baš je nezadovoljno slikala, nije mi se činilo da je preostao neki tračak radosti
Maša: Mislim da je to bilo ok jer je ona sama procijenila da nije genijalna, a htjela je biti isključivo genijalna. I want to be great or nothing
Barbara: Jedina upitna odluka što se tiče Amy mi je to da je Florence glumi i kao 12godišnjakinju!
Lea: Da! To nije najbolje ispalo
Maša: Hahah, meni je i kao dvanaestogodišnjakinja bila super
Kad je stajala pod Lauriejevim prozorom i jecala: I would have never sprained my ankle! I have lovely, small feet, the best in the family
Vrlo uvjerljivo
Barbara: Hm, da, vjerujem da bi bilo teško pronaći glumicu za malu Amy koja ima takvu energiju i karizmu! Amy je totalna realistkinja i zato na kraju najbolje prolazi – ne romantizira djetinjstvo kao recimo Jo i to je zapravo spašava, odnosno možda bi se moglo reći da bolje prolazi zato što ne slijedi slijepo ideale kao ona
Maša: Hm, pitanje je prolazi li bolje? Ekonomski profitira for sure. Ali uvijek me muči to što nije Lauriejev prvi izbor
Pa onda nikad nisam posve pomirena s tim da je profitirala
IAKO
U ovoj verziji i to funkcionira bolje. Amy izgleda stvarno zaljubljeno u Laurieja. Laurie i Amy su par za koji bih stvarno mogla navijati dok su Jo i Laurie baš bffs
Lea: Meni se ne čini da je Jo jako loše prošla na kraju (jedino u čemu mi je Amy definitivno bolje prošla je Pariz)
Barbara: Misliš da Jo uvijek ostaje Lauriejeva true love?

Jo, Laurie i bijele košulje
Lea: Da, i ja imam taj malo gorki okus drugog izbora
Barbara: U ovoj verziji je Jo sigurno bolje prošla, ako ništa drugo zbog lika koji nije Gabriel Byrne 🙄 a DEFINITIVNO bolje u odnosu na kraj romana!
Maša: Ahahaha. Ovdje nisam uvjerena je li mu ona uopće true love
Lea: Što mislite o Laurieju i općenito ulozi muških likova? Meni je bilo veliko otkriće i znak moje zrelosti što mi se Bhaer definitivno više svidio, za Lauriejem bih bila luda da imam 16 mislim
Barbara: Slažem se s tobom!
Maša: Vidiš, izbor Louisa Garrela mi je bio malo bzvz. Greta je o tome govorila u stilu: Zašto Jo ne bi imala nekog zgodnog i mladog, zašto ne zaslužuje komada? Što me malo rastužilo jer – tko su komadi? Također, ovaj tip nema nikakvu važnost. Tko je uopće? Osim što je zgodan, I guess??
Uvijek sam bila jako nesretna zbog Joinog starijeg (creepy?) mentora-ljubavnika i to je tištilo moje desetogodišnje srce koje je htjelo da Jo bude s nekim s kim bih i ja htjela biti. Ali opet, Jo također treba nekoga tko joj imponira i može joj parirati i predstavlja nešto. Što ovaj tip predstavlja?
Barbara: Možda je ublažavanjem te dobne razlike htjela malo ublažiti i tu patronizirajuću auru koje kod njega u romanu ima u izobilju? Tek sam sad pri ponovnom čitanju romana shvatila koliko on emocionalno manipulira s Jo!
Joj ne znam, on mi je generalno promašen lik tako da mi je teško odlučiti koja je opcija za njega bolja. Ionako je uveden u priču zbog pritiska da protagonistkinja bude udana tako da mislim da i nije mogao ispasti bolje
Lea: Slažem se za pozitivni efekt ublažavanja dobne razlike. Meni se baš svidjelo što je bio nenametljiva pojava u filmu – nije odmah usisao sve oko sebe svojim postojanjem. Imali su taj razgovor/njegovu kritiku teksta koja nije baš najbolje prošla i to mi je bilo dosta uvjerljivo
Barbara: Da! Bilo mi je super dodatak u filmu to kako je naglasila ekonomski aspekt, odnosno nužnost svog rada!
Maša: Meni je baš zato što je bio nenametljiv bio nelogičan za onako melodramatičan kraj
Barbara: A vjerujem da taj kraj baš treba čitati u tom meta ključu, kao nekakvu stiliziranu artificijelnu verziju romantičnog raspleta
Maša: U Winoninoj verziji tu sam Joinu odluku doživjela baš kao odluku, čak kao kompromis (valjda zato što mi je lik bio odbojan 😄), ali ovdje odjednom postoje i snažne emocije i rupa. Jedino kako mi je to ok je kada uzmem u obzir onu Joinu rečenicu o tome da je biti sama teško (što mi je ful iskreno i realistično te ima taman težine koliko treba budući da dolazi od osobe koja se toliko protivi braku kao sretnom kraju)
Barbara: U odnosu na tu verziju taj završetak je baš više složen kao nekakav spektakl (tuđih) pogleda
Maša: Da!
Lea: Usiljeno dramatična kišna scena bila mi je dobro pogođena jer je nekako demistificirala/dekonstruirala taj mit velike geste koji sam toliko štovala kao tinejdžerka (ili donedavno?). Bhaer se u travnatoj obiteljskoj idili tek se rubno pojavljuje, nisam ga ni primijetila zapravo. I dalje nenametljivost. Nisam bila sigurna jesu ili uopće na kraju zajedno ili je to fikcionalno, doslovno provođenje izdavačevih primjedbi
Maša: Super mi je ova ideja da je Bhaer doslovce umetnut kao ustupak na samom kraju!
Barbara: Sad sam se pokušala sjetiti u koliko romantičnih filmova postoji to povezivanje velikih gesta s pljuskom i stvarno ih ima! Otkud ta poveznica mokro i hladno = ultimativna romantika?
Maša: Haha, jako dobro pitanje! Jasno mi je zašto pada kiša uvijek kad je napeto u Jurskom parku, ali zašto kad je završni poljubac?
A kad smo kod Jurskog parka, što kažete na Lauru Dern? 😄 Kakva vam je Marmee?

bijesna Marmee
Barbara: Meni je najupečatljivija ona scena u kojoj kaže kako je stalno bijesna
Lea: Dosadna osim (očekivano) komentara o tome kako je bijesna svaki dan!
Maša: Meni je malo predobra? Ima tu jednu super rečenicu kako je stalno bijesna, ali ostatak vremena nema niti auru Majke koja sve okuplja, niti vidim da taj bijes ključa ispod površine
Barbara: Hahahaha!
Maša: Drago mi je da nam je bijes svima jednako važan! ❤
Barbara: Meni je to bio trenutak totalne identifikacije, više nego s ijednom od malih žena!
Maša: 👍
Lea: Hahaha! Njezine poduke o anger managementu su bile malo staromodne, ali ja sam ju nakon toga u svakoj sceni zamišljala kao pritajeno bijesnu
Barbara: Hahaha, odlično! Ta mi je scena zapela za oko i zbog onoga što je iz nje izbačeno!
Maša: A to je?
Barbara: Uh, u romanu nakon tog priznanja slijedi dugi solilokvij o tome kako joj je njen muž onaj koji joj je pomogao i svaki joj dan pomaže u borbi protiv bijesa
Maša: 🙄
Barbara: Jer da nema njega ne bi nikad uspjela prevladati svoje karakterne nedostatke
Maša: Hvala, Greta!
Barbara: Da, to je sasvim sigurno jedna od boljih odluka!
Lea: Kad smo kod bezličnih, on je baš nepamtljiv u filmu
Maša: I bolje! Dovoljno je da im je on dao freaking ime. Što sam potisnula. I sad me razljutilo, jako iracionalno
Lea: A koja je priča s Lauriejevim djedom?
Barbara: Meni se čini da je njegova jedina funkcija da u Beth nađe kći by proxy. I da im šalje košare hrane i cvijeća
Maša: To je ok. Općenito mi je ok da nitko od muškaraca nema nikakvu ulogu. 😄 Sama sebi uskačem u usta, ali I want them to be great or nothing. Pa ako ne može biti romansa for the ages, niste mi potrebni
*tako da se tehnički ne mogu žaliti ni na Bhaera
Lea: Hahaha slažem se!
Maša: A kakav vam je Laurie?
Barbara: Meni je dobar i općenito mi je casting dobar!
Maša: I meni casting generalno funkcionira. Osim moje nesretne ljubavi Emme, svi su mi ok. Možda je Saorise malo off. Mislim, dobra je, super je. Ali možda je malo preozbiljna? Pročitala sam u jednoj od kritika primjedbu da Greta ne može naći glumice koje bi glumile ono što napiše na način na koji bi ona to odglumila i ima nešto u tome. Njezini su dijalozi (i način na koji inače priča) uvijek malo zaigrani i brzi pa mi fale lakoća i luckastost koju ovdje ima samo Florence
Barbara: Meni se ona jako svidjela kao Jo, puno mi je bolji izbor od Winone

autorica Jo
Lea: I meni! Laurie me jako podsjeća na ilustraciju koju sam skinula s Deviantarta (!) kad sam imala 15 godina i koja se zvala Poete maudit 😄 Sviđa mi se miks malo dječje naivnosti i pretencioznosti (artsplaining koji ste spomenule)
Pokušala sam je sad naći, ali Deviantart je valjda u međuvremenu internetsko groblje
Maša: Hahahaha, sjajno!
Barbara: Pa iz ovog chata ne djeluje kao da baš toliko hejtate film! Očekivala sam puno gore stvari! 😄
Maša: Lol. Pa kad je film OK
Lea: Dijalozi su mi generalno bili razočaravajuće nepamtljivi uz par izuzetaka (bijes!). Nedostajalo mi je nešto što bi bilo više i dublje witty, recimo u onoj sceni kad se igraju kazališta
Maša: Meni su čak bili dobri, ali samo zato što sam pogledala sve najave tisuću puta pa su mi svi oni bombastični, sočni dijelovi urezani u mozak
Barbara: Mislim da mi je najdraži dio filma onaj nakon Bethine smrti kad se Jo suočava sa svojom samoćom i kad se odlučuje vratiti pisanju. Znam da je malo kliše, ali uvijek sam padala na te trenutke epifanije i onda ubrzanu montažu mukotrpnog rada!
Maša: Ubrzana montaža mukotrpnog rada, izvrsno!
Lea: Da! Totalno se nadam nadnaravnoj epizodi slaganja stranica doktorata na pod kad se sve odjednom i brzo slaže!
Maša: Hahaha, same. Meni su, predvidljivo, najdraži trenuci kada su sestre March zajedno i događa se nešto živahno i iskričavo među njima. To su mi i najtopliji trenuci, a od ovog filma sam najviše očekivala upravo cosy + xmassy vibez
Lea: Ja bih se pred kraj vratila na tu neumjerenu recepciju. Što mislite je li pokradena na Oscarima? Koje je objašnjenje za kritičarski hype? I što će nam taj film u 21. stoljeću? Je li to neka nekritička i ne baš produktivna nostalgija bijelog feminizma? Jedna kritika je komentirala da je film zaglavio na protofeminističkoj razini koja je već bila prisutna u knjizi
Barbara: Što se tiče općeg kritičarskog oduševljenja, ne mogu se oteti dojmu da dosta toga ima veze s generalnim nedostatkom ženskih glasova i autorstva nad kojim stalno zdvajamo. A s obzirom na Gretu, mislim da je možda došlo do pobrkanosti očekivanja i rezultata, ne znam
Maša: Slažem se skroz. Mislim da sve i dalje tako očajnički želimo da nešto bude “the next big (feminist) thing” da si ne možemo pomoći. Ovo je solidan film s jako, JAKO lijepim interijerima i haljinama te nekim stvarno krasnim trenucima, ali mislim da nije posebno pokraden (iako je baš mogla biti i ta redateljska nominacija, nitko ne bi umro da je Greta nominirana)
Barbara: Tako je!
Lea: Mene je frustriralo što se izdaleka činilo da ima sve sastojke potrebne da se dogodi nešto spektakularno i kritike su mi to najavile i onda se dogodilo ništa! U dosadi me malo podsjetilo na The Beguiled, film Sofije Coppole s djevojkama u Američkom građanskom ratu
Maša: Da, totalno!
Barbara: Osobno mi je ova verzija jako lijepa i opet se vraćam na ono s početka, da bi meni u pretpubertetu bila krasna i mislim jako važna! Pa se nadam da će možda imati nekog učinka u tom smislu
Maša: Da, sigurna sam da će ova verzija puno značiti hrpi ljudi i da je dobro da postoji!
Barbara: Možda je problem u prevelikim očekivanjima otpočetka? Mislim na probleme s izvornim tekstualnim predloškom! Možda njega ljudi čitaju kroz neke idealizirane naočale? Imam osjećaj da se s njime možda dogodilo nekakvo iskrivljenje u kolektivnoj svijesti i da se čita blagonaklonije nego što bi trebalo
Maša: Pa da, mislim da svi koji su očekivali feminističko čudo nisu bili svjesni da je to adaptacija Malih žena, a ne ideje o Malim ženama? Haha, da, to!
Ono što sam još prije htjela reći je da mislim da je ljepota ove adaptacije što je likovima poput Beth i Amy (u puno većoj mjeri) dala da pariraju Jo. I da je to definitivno Gretin najfeminističkiji doprinos. Bethina me smrt ovdje puno više rastužila nego u verziji iz 1994. jer mi se činilo da se njezinu nevinost i dobrotu ne doživljava samo iz vizure moralne čistoće. Njezine privrženost i pristojnost uvažavaju se ne zato što su prilične, nego zato što je to naprosto njezin karakter. A Amy je dana širina i tretirana je kao još jedna leading lady pa sve one stvari koje kritike često nazivaju iritantnima (?) imaju dubinu, i humor i jednostavno je čine zanimljivom i važnom
Gretina usmjerenost da prikaže različite tipove odluka kao jednako vrijedne i različite karaktere kao nesuprotstavljene najbolja mi je stvar u ovom filmu
Barbara: Super si ovo sročila! Čini mi se da se svi sjećaju te priče vrlo selektivno ako se baš nisu u njega udubljivali. I onda ostanemo s motivima beskompromisne autorice i ženskog stvaralaštva, a zapravo je većina toga dosta turoban narativ o neizbježnosti braka i kompromisima odraslosti
Maša: Ali uvijek nam ostaje Amy March, the realest:
Maša: Kako vam se sviđa sam meta kraj? Jo kao autorica Malih žena?
Barbara: To je jedan od onih dijelova koji su mi ok i koji su me razveselili iako su baš on the nose
Maša: Slažem se, on the nose, ali it works!
Lea: Meni je bio super! Klišejizirano komparatistička poslastica
Maša: 👍
Pa onda, besmrtnim riječima Joeyja iz Prijatelja: These Little Women, how little are they?
Meni su veće od onih iz 1994.
Barbara: Ahahahaha!
Lea: Još moramo izabrati omiljeni outfit u filmu!
Barbara: Join kaput za pisanje! Onaj u military stilu

Join zeleni kaput
Maša: Joj, ne znam. Ono kad Laurie prosi Jo i oboje su u tim billowy bijelim košuljama
Lea: Meni Bethin ljubičasti bohemian outfit u zimskoj šetnji. I Joina crvena pelerina

crvena pelerina
Lea: Mislim da smo gotove?
Barbara: Jesmo! Hura!
Lea: Na kraju nije bio Male žene hejt chat!
Maša: WE DID IT #samoljubav
Lea: I preživjele smo prvi chat!
Maša: 👏🏻
Otvori komentare
Nema još odgovora