Što bismo sačuvale iz 2021., a ne spalile na smetlištu

Nakon još jedne izrazito naporne godine, urednice Krila – Barbara Gregov, Barbara Pleić Tomić, Lana Pukanić, Lea Horvat i Maša Huzjak – pišu o svemu iz 2021. što bi ipak preporučile!

Sretna vam 2022.!

NAJBOLJA KNJIGA

Lea: Knjiga kojom sam davila sve oko sebe: Jenny Odell – How to Do Nothing: Resisting the Attention Economy. Nježna, zamišljena knjiga o povezivanju sa svojom neposrednom okolinom, jednostavnim činovima prisutnosti i solidarnosti. Definitivno je bolja od svog naslova! Ostala su razmišljanja o podrijetlu vode koju pijem, o obližnjem ružičnjaku i o brizi za svoje susjedstvo.

Putovanja Mikea Unwina i Jenni Desmond s kratkim istinitim pričama o seobama životinja pokazuje migracije kao tisućljetnu svakodnevicu. Ako ste kao i ja osupnut⁞e postojanjem ptice težine čajne žličice koja redovito putuje od Arktika do Antarktike, ova knjiga je za vas.

Knjiga u koju sam zaronila: Tana French – Broken Harbour. Naoko savršena obitelj i naselje koje je trebalo biti blistav primjer srednjoklasnog uspjeha raspadaju se stranicu po stranicu. Kombinacija kapitalizma, heteronormativnosti i stigmatizacije mentalnih bolesti siguran je recept za bolnu smrt, što vas sigurno neće iznenaditi. 

Maša: Nakon nekoliko godina odgađanja načela sam rastući opus Tillie Walden i ne znam kako ne zvučati kao tipkajući klišej. Izgubila sam se? I ostala bez daha?? U novom svemiru??? 🙄 Mislim, jesam. On a Sunbeam predivan je grafički roman o potrazi za izgubljenom ljubavi i pripadanju, dok je Alone in Space mračna zbirka stripova od kojih me prvi, The End of Summer, potpuno dezorijentirao i gotovo gurnuo dublje u bespuća depresije. Još jedan vrhunac čitateljskog iskustva bio je oproštaj od Simona i Baza. Any Way the Wind Blows, završetak trilogije o Simonu Snowu, naša je priželjkivana fanfikcija, naša vlastita soba 🥲 Naravno, nikada neću propustiti spomenuti svoj omiljeni internetski strip. Heartstopper, postojan i pitom, zauvijek 💘

Barbara: Iako sam je zapravo pročitala na samom izmaku 2020., Prijatelj Sigrid Nunez počela sam čitati netom nakon što smo nakon jedanaest zajedničkih godina, duge bolesti i terapija koje su prestale djelovati morali uspavati našu mačku Vinu (Mici), i bio je točno ono što mi je u tom trenutku trebalo.

Konačno sam pročitala Uhvati zeca Lane Bastašić i odmah nastavila s Mliječnim zubima koji su me osvojili svojim sablasnim prikazima djetinjstva.

You Should Have Known Jean Hanff Korelitz pročitala sam nakon odgledanog The Undoinga i odlično mi je sjeo kao atipičan krimić na izmaku ljeta.

I napokon, gorko-slatkom pričom i predivnim crtežima koji bi se dali proučavati satima apsolutno me očarala Rosalie Blum Camille Jourdy (u izdanju Fibre, koju bih trebala svakako spomenuti kao izdavača s čijim sam se naslovima vjerojatno najviše družila protekle godine).

​​Barb: Apsolutni #1 je roman No One Is Talking About This Patricije Lockwood koji predivno i precizno dočarava sve što osjećam prema internetu. Svidjele su mi se još, abecednim redom: Detransition, Baby Torrey Peters, Index Cards Moyre Davey, Luster Raven Leilani, Weather Jenny Offill i Zemlja bez sutona Marije Andrijašević.

Lana: Svaki put kad Patricia Lockwood objavi knjigu, to mi je najbolja knjiga godine i šire jer nitko ne piše bliže mom ukusu i mojim željama od književnosti. Tako da mi je knjiga 2021. No One Is Talking About This, roman koji izmišlja struju svijesti za mozgove koji su previše online i u malim zalogajima čitatelj⁞ice vodi od izvitoperenih referenci iz dubine postironičnog Twittera do bolne stvarnosti pripovjedačice i nečega čistog a neopipljivog, mislim da se zove „misao“. Cijela se knjiga i bavi pitanjem što je misao i što su njene granice, na najnepretenciozniji mogući način. Veličanstveno i užasno smiješno i rasplakalo me.

NAJBOLJA SERIJA

Maša: Dovršila sam više serija no knjiga, ali neću trošiti retke na razvikane hitove. Serije koje sam privela kraju, anakrono ili pravovremeno, a ostavile su trajni trag na mom gledateljskom horizontu očekivanja, svakako su Nesigurna (odnos Isse i Molly kao najbolja linija radnje u seriji opsjednutoj napredovanjem i dejtanjem) i Djevica Jane (rijetko čaroban spoj forme i sadržaja bez praznoga hoda). Od serija koje sam počela pratiti ove godine apsolutno su me oduševile We Are Lady Parts (urnebesan dokaz da smotana heroina nije istrošen stereotip te da prikaz marginaliziranih identiteta nije ispunjavanje diversity kvote), Dickinson (zabavna, mladenačka i savršeno pretjerana) te Only Murders in the Building (ubojstvo! podcast! raskošni stanovi! trezvena, chic Selena Gomez!). Za najgrublje dane čuvala sam najmekši štit – treću sezonu animiranog klasika Steven Universe 🪐🌈⭐️

Barb: Ja nisam puno toga dovršila pa mogu izdvojiti samo razvikane hitove: 1) Master of None: Moments in Love 2) The White Lotus i 3) The Chair.  

Lana: Godina je bila takva da sam gledala samo ono što je Netflix (i HBO) prostro pred mene, i premda ništa ne može nadmašiti moju gledateljsku 2020., zaista sam pogledala veliku količinu sranja!! Možete slobodno preskočiti Fate: The Winx Saga i Sexy Beasts, a među dobrim serijama koje ste vjerojatno gledali izdvajam: Pretend It’s a City jer je Fran Lebowitz nevjerojatno kul a njen 30-godišnji writer’s block inspirativan, How to with John Wilson jer je svježe i na trenutke transcendentalno čudno, Mare of Easttown jer volim Kate Winslet i traumatizirane detektivke, The White Lotus jer zaslužuje sav hajp, a nakon dvije sezone koje sam baš propatila, treća sezona You zabavila me do zabrinjavajuće mjere pa ću staviti i nju. 

Lea: S višegodišnjim se zakašnjenjem kupam u udobnoj prosječnosti This Is Us i neću vam se opravdavati.  

Barbara: Gledala sam svašta, ali niti jedna od mojih preporuka ne bi bila posebno originalna, pa ću umjesto toga navesti nekoliko podcast preporuka. No dogs in space je iznimno detaljan podcast posvećen punku i njegovim najznačanijim predstavnicama, a epizode posvećene Suicideu iz nekog su mi razloga bile baš lijepe i dirljive.

Seen and Not Heard, podcast fikcija o Bet koja se nakon gubitka sluha pokušava snaći u novonastalim okolnostima.

Cijeli Oologies serijal, a pogotovo ova i ova epizoda.

The Dream za pronicljivu, informativnu i povremeno urnebesnu kritičku analizu takozvane wellness industrije.

Tom Brown’s Body, istiniti whodunnit bez razrješenja u čijem je središtu misteriozna smrt tinejdžera u teksaškom gradiću, a ujedno fascinatna studija zajednice nepovratno izmijenjene tragedijom. 

Osim ovoga, na samom kraju godine uspjela sam se neplanirano i neočekivano navući na novu sezonu MasterChefa, u kojoj je zahvaljujući dvojbenim odlukama produkcije kuhanje bilo u drugom planu, a analize međuljudskih odnosa i trzavica zauzimale lavovski dio minutaže. 

NAJBOLJI FILM

Maša: Moji favoriti za 2021. zapravo su pretprošlogodišnji filmovi koji su se izredali u pripremama za travanjski oskarovski chat. Uz njih, najviše sam se investirala u dvije komedije: klaustrofobičnu Shiva Baby te apsurdnu Kajillionaire. Priče su originalne, iščašene i humane. No, jedino što me istinski zanima jest sljedeće: Je li vas itko ikada gledao onako kako Melanie gleda Old Dolio??? 🥺

Lea: Nomadland i Quo Vadis, Aida? očekivano su me se dojmili. 

Bergman Island me neočekivano zabavio.

Barbara: Sound of Metal, jer su 2020. i 2021. ionako zapravo jedna beskrajna godina. Isto vrijedi i za Unpregnant. The Novice i The Nest su bili nelagodni za gledanje u najboljem mogućem smislu, a The Broken Hearts Gallery me zabavio. 

Lana: Najljepše filmsko iskustvo bilo mi je gledanje Misery (1990) prošle zime u Kinoteci. Sjećala sam ga se kao jednog od dražih i strašnijih filmova iz djetinjstva, i drago mi je potvrditi da je jeben.

Barb: Previše toga nisam stigla pogledati, ali od ovoga što jesam: 

Opravdani hajp: The Power of the Dog Jane Campion i The Wheel of Fortune and Fantasy Hamaguchija Ryūsuke, a okej su mi The Worst Person in the World Joachima Triera i manama usprkos Spencer Pabla Larraína

Totalna razočaranja: Bad Luck Banging or Loony Porn Radua Judea (ne znam kada sam zadnji put poželjela protestno otići iz kina) i The Scary of Sixty-First Dashe Nekrasove (horor u kojem je glavni negativac duh Jeffreyja Epsteina mogao je ispasti ili fantastično ili katastrofalno; šteta što je ovo drugo) 

Iznenađujuće niše: Shiva Baby Emme Seligman i Zola Janicze Bravo (oba su me neočekivano zabavila), So Pretty Jesse Rovinelli (isto kao u naslovu), I Blame Society Gillian Horvat (ovo je vrlo vjerojatno grozan film, ali ja sam se smijala), Saint Maud Rose Glass (jedan korektan katolički horor, za razliku od razvikanije Benedette Paula Verhoevena)

Novootkriveni klasik: All The Vermeers in New York Jona Josta

NAJBOLJI ALBUM 

Barb: S obzirom na to da sam ovogodišnje favoritkinje ispucala u plejlisti, preporučam Windows and Light Suse Millemann koju sam otkrila u 2021. Album je izdan 1990. i navodno je jedini album koji je Suse snimila. Posebno mi se svidjela ova pjesma.

Lana: Ne znam jesam li ikad slušala više muzike a manje zainteresirano. Muzika mi je uglavnom bila pozadina za život, a tu su se istaknule Molly Lewis – The Forgotten Edge kao ugodan ljetni soundtrack i Sour Olivije Rodrigo kao glazba koja me potiče da spremam i perem suđe (igrom slučaja moj najslušaniji album 2021.!). Pred kraj godine slučajno sam upalila prijenos Simfonije Dore Pejačević iz Londona na BBC Radio 3 i to me se baš dosta dojmilo, kao da putujem kočijom kroz noćnu oluju jako povišenih osjećaja. Kasnije sam saznala da je to prva hrvatska moderna simfonija, a jadna je Dora umrla s 38!

Lea: Definitivno Fritzi Ernst: Keine Termine. Veselo beznađe u najboljem ruhu. Tužna knedla je svaki dan na repertoaru. 

Barbara: U 2021. sam bila jako loša što se noviteta tiče i provela sam je uglavnom ponovno preslušavajući opus Neko Case i Cowboy Junkiesa (s naglaskom na The Trinity Session). Evermore Taylor Swift mi je savršeno sjeo i za prošlogodišnje i za ovogodišnje zimske praznike.

Maša: Jako je teško odabrati album(e) godine jer sam slušala i voljela svašta. A opet, jako je jednostavno. Evermore je album koji je obilježio čitavu godinu, Evermore je big Taurus energy, Evermore je zadnja kap. Slušajući ovaj album napokon sam došla do točke potpunog predavanja Taylor Swift, mjesta s kojeg nema povratka. Taylorina diskografija i ja sad smo jedno, savršen krug 🥂

NAJBOLJI OBROK

Maša: Istina je uvijek najčudnija stvar: kombinacija kečapa i majoneze u/na doslovce bilo čemu. Nikad ih nisam miješala, sad ih stalno miješam, tajne svemira su malo jasnije.

Lea: Savršeno orkestriran ljetni ručak kod Mire i Renate ili senzorna terapija: salata od lubenice, rižoto s patlidžanom, super mekane tikvice, hrskavi kruh i boca vina sa šalom koji sve čini boljim. You can make me whole again.

Slavljenički ručak u vegetarijanskom kineskom restoranu Tianfuzius kad je nas pet naručilo deset jela (jelovnik umjesto nezgrapnih opisa). 

Barb: Sve što sam pojela kod Mire i Renate, a posebno izdvajam pečene paprike s palentom od svježeg kukuruza i žumanjkom usoljenim u soja sosu i hasselback ciklu s maslacem od lišća limete.

Barbara: Da do kraja života mogu jesti samo jedno jelo, bio bi to tost s maslacem. Uz tog provjerenog favorita, odličan mi je bio vegetarijanski chili koji sam s Lanom jela u Kutu, a uspjela sam razviti i blagu ovisnost o tapioka kuglicama sa sirom.

Lana: Nabrojat ću tri najbolja obroka, kronološki.

1) Bolonjez u Kutu (Zagreb) – iako je u Kutu uvijek užasno fino, ovaj je bolonjez ušao u moj panteon prošlogodišnjih obroka jer me naprosto zapanjio. Radilo se o bolonjezu s nekom manjom domaćom tjesteninom, isprike na nepreciznosti, u kojem se uz klasične bolonjez sastojke našao i KUMKVAT, u tankim ploškicama. Kumkvat je dao bolonjezu (očito) citrusnu notu koju nisam ni najmanje očekivala. Bilo je ludo, nevjerojatno.

2) Pašta sa školjkama u Rivi (Cres) – ovaj je obrok bio po svemu konvencionalan, ali odmah sam ga se sjetila jer sam u njemu iznimno uživala. Ovo je tanka pašta s vongolama i dagnjama u šugu od bijelog vina itd itd, u velikoj ovalnoj posudi. Ovo je primjer toga koliko je za jelo nekad bitan kontekst, a kontekst je bio taj da sam već jednom došla to jesti par dana prije pa pašte nije bilo, što je pojačalo moju želju, da je šug bio idealne slanoće a znao im je biti preslan te da sam taj dan bila u punoj formi i s takvom lakoćom pojela tu porciju za, ruku na srce, dvoje, da je to bila prava proslava života.

3) Sladoled u Poslastičarnici (Beograd) – stigla sam u ovu slastičarnu jer je bila blizu hotela na google mapsima, ali zapravo me tamo dovela čista Providnost. Nude dobar izbor sladoleda, ali neću okolišati, došla sam vidjeti imaju li sladoled od ajvara koji se spominjao na guglu. Imali su ga. U toj maloj liniji posebnijih okusa imali su i sladolede od kačkavalja i šljivovice te sam odabrala upravo ta tri: ajvar, kačkavalj i šljivovicu. Prodavač mi je rekao da je to odličan izbor, što sam naravno i sama znala, s onom dubokom sigurnošću koju zovemo genijem, ali lijepo je dobiti pohvalu. Sladoled od ajvara, kao što sam već ispričala svakome tko mi je dao i najmanji povod, bio je stvarno kao ajvar, ali umjesto onog oštrog ruba ajvara – mekoća i slatkoća. Kačkavalj je bio sjajan, kao i šljivovica, ali kombinacija je naravno bila ono što sam tražila, božanstvena, naprosto božanstvena.

INTERNETSKA OPSESIJA

Lana: Još od 2020. moj je najdraži instagramski trend trend groteskno lijepih torti. Koji je zapravo i real-life trend, ali budući da mi je virtualan stavljam ga ovdje. Te su torte nešto na razmeđu umjetnosti i sna, a kreću se od zaista lijepih ali nekonvencionalnih torti do torti koje su baš avangardne u svojoj bizarnosti i ekstravaganciji. Njihov⁞e kreator⁞ice uništavaju ideal torte koja je proporcionalna i pravilna, besprijekorno uredna, i stvaraju torte koje puno bolje zrcale ljudski apetit kao nešto monstruozno, čudesno i u srži neutaživo. Svim tortama zajedničko je da ih ja želim pojesti. 

Umjetnice čije torte pratim su spool__oven (koja mi je najdraža jer izmišlja torte na temelju citata, slike ili ideje koju joj netko pošalje), dreamcaketestkitchen, yungkombucha420, cakes4sport, midhvncake, natlnn, cracked.bolos, rustcakes, elizamozer, virgoseasonmoodboard i _cake_for_every_creature_.

Maša: TikTok 🤷‍♀️ (posebno: Pavan, Dutch, Bobbi, Imani, Emily Jane i Dane)

Lea: Ne planiram se baviti vrtlarstvom, ne vjerujem u znakovitost mjesečevih faza i jednobojna bež lanena odjeća moja je zakleta neprijateljica, ali Alyson simply grows na mene djeluje nevjerojatno smirujuće.

Na drugom kraju bež spektra je Sad beige toys: „Come for the lols, stay for the dismantling of privilege & capitalism co-opting pedagogy“.

Barbara: Poprilično me zaokupila Bad art friend saga, kao i ova priča s neočekivanim twistom i sretnim krajem.
Osim toga, s obzirom na to da nitko od mojih bližnjih nije sa mnom želio podijeliti opsesiju MasterChefom, pouzdala sam se u forum.hr na kojemu su vještine, motivacija i karakteri kandidat⁞kinja trančirani vješto poput pileta za yakitori.

Barb: Kate Beckinsale i njezina mačka.

REAL-LIFE OPSESIJA

Barbara: Iznenadivši sve, a ponajviše samu sebe, u ožujku sam krenula u školu trčanja, što je bila vjerojatno moja najbolja prošlogodišnja odluka.

Lea: 1) Kasnim, ali sourdough! Imam pšenični (Hildegard) i raženi (Fridolin).

2) Brandenburg! Ravničarska planinarenja, biciklističke ture, neumjereno plivanje u jezerima i zabadanje nosa u svaki zaseok opsjeli su me do te mjere da sam im otvorila Instagram.

3) Skupljanje njemačko-jugoslavenskih povijesnih mrvica koje su također dobile vlastiti Instagram kanal.

Barb: 1) nokti, npr.:

2) ove svijeće

3) ove torte  (da, ovo su također Internet opsesije, ali se nadam da će se materijalizirati)

Lana: Zadnja 4 mjeseca moj pauk Armand koji živi pored prozora u kupaoni i zbog kojeg sam otkrila da kućni pauci mogu živjeti nekoliko godina, moj krevet i njegova udobnost, svijeće raznih boja

Maša: ❤️‍🔥 (ovaj emoji, koji nikako ne uspijevam upotrijebiti u svakodnevnom razgovoru, a želim to iznad svega)

STVARI ZA UTJEHU

Lea: Ottolenghi x Belfrage numbing oil i gumene polučizme s cvjetno-leptirskim uzorkom (nikad više očaj hladnomokrih stopala u beskrajno kišovitim danima). 

Lana: Ben&Jerry’s Half Baked, uvijek!

Barb: U 2021. to su bile juhe svih vrsta i tekstura i Glee.

Maša: Nisam slušala The Magnus Archives i vjerojatno još dugo neću, ali ovaj komad teksta koji je napisao bot na temelju spomenutog podcasta sadrži jedan od najutješnijih odlomaka dostupnih na internetu 💔

​​Barbara: Gledanje MasterChefa u društvu mačaka dok jedem tost s maslacem na kraju napornog dana.

NAJDRAŽA UMJETNICA

Barb: Martine Syms jer je sve što radi užasno duhovito, nježno, nepretenciozno i poistovjetljivo.

Lea: Iskreno, Loré Pemberton i idila kućevne udobnosti i života u harmoniji s prirodom koju stalno kritiziram.

Barbara: U 2021. me ponovno počela opsjedati ideja o povratku vezenju, hobiju iz djetinjstva, a umjetnice poput Georgine May Young i Sophie Narrett su me obarale s nogu.

Lana: Nisam baš vidjela puno umjetnosti van interneta, a na internetu su mi najdraže naravno bile mlade cure – Polina Osipova koja se bavi svojim čuvaškim nasljeđem i na glavu stavlja čudne instalacije, nadrealističke fotke Tamare Obukhove, ali možda najviše Colette Stubbings i njeni oklopi od ruža

Maša: Zapela sam i zaboravila kako naći nove umjetnice. Zato imam novi omiljeni poster:

NAJDRAŽI MIRIS

Maša: Miris koji obično nanjušim jednom godišnje, nemali broj puta dok čekam zeleno svjetlo na semaforu. Ne mogu dokučiti radi li se o parfemu (vanilija, puder?) ili nekoj mješavini različitih, vjerojatno nadnaravnih čimbenika, ali podsjeća me na rano djetinjstvo i sigurna sam da ga nisam umislila.

Lea: American Provenance dezodoransi, naročito Wintergreen & Cedar, nekoć zvan Firepits & Flannels, jedini luksuz koji jednom godišnje naručujem online. Primam preporuke za dostupnije alternative.

Barb: Tamjan 🖤  Eterično ulje mirisa tamjana, da budem precizna. Iznenađujuće, ali sva sreća, ne budi uspomene na djetinjstvo. 

Barbara: Kenzov Flower, uvijek i zauvijek.

NAJVEĆI MISTERIJ

Maša: Taj miris!

Lana: Kako i gdje nestaju vilice iz moje kuhinje?

Lea: Zauvijek kako je moguće zaspati gladna, a probuditi se sita.

Barbara: Misterij za sva vremena – kozmetički proizvodi koji su mi super, a koji se, nakon što ih konačno pronađem, u rekordnom roku povuku iz prodaje. U 2021. se na popis žrtava ovog fenomena uvrstila jedna krema za okoočno područje.

Barb: Vidi: Najbolji album. Tko je Suse Millemann? Točno taj upit poslala sam izdavačkoj kući The Numero Group. Nadam se da će mi odgovoriti.

NAJBOLJA KUPOVINA

Lea: Godišnja karta za javni prijevoz! 

Barbara: Par Reebokica koje sam za cca. 250 kuna kupila na sniženju netom nakon što sam krenula s trčanjem. Nisam bila sigurna koliko će me cijela ta ideja držati, pa mi se nije činilo mudrim uložiti previše novca u obuću koju ću nositi možda samo nekoliko puta.

I dalje trčim u njima, i iako već dulje vrijeme planiram kupnju nekakvog kvalitetnijeg (i neizbježno skupljeg) modela, nikako da se na to natjeram, jer ovima objektivno ne fali apsolutno ništa. 

Lana: svilena haljina za po doma na velikom sniženju, fensi bilježnica s raznobojnim listovima u koju svaki dan zapisujem što se dogodi i što ručam da manje zaboravljam, veliki drveni pladanj iz Ikee da manje prolijevam stvari po krevetu

Barb: Nije (moja) kupovina nego rođendanski poklon – ova fotografija Xuebing Du:

Maša: Sve važne knjige s lijepim koricama koje nisam pročitala.

NAJVEĆE POSTIGNUĆE

Maša: You were in the top 0,05% of their listeners this year.

Lea: ​​Objektivno doktorat, subjektivno nešto što bi se moglo oprezno nazvati uravnoteženost 2021. usprkos. 

Barb: Senidah me nazvala caricom što je znatno popravilo moj street cred. 

Barbara: Objektivno, stalni posao. Subjektivno, cijela priča oko trčanja (znam, dosadna sam već).

Lana: Neočekivani duševni mir