crtice

Više se ne zavaravam pomisli kako bi se strašna i nježna zvijer koja je majčinstvo ikada mogla ili trebala ukrotiti, raščiniti, rasvijetliti do kraja.

Zadaća Popsikona nije ponuditi najviše ili izabrati „najbolje“ jer sve je uvijek premalo, najbolje i najgore, već podijeliti ono čemu sam, objašnjivo ili ne, posebno privržena. Zimski je san gotov – proljeće je, napokon.

Treća je razina čitanja, međutim, bila ona problematična, ona na kojoj se čitateljska ugoda prepoznavanja rasplinjavala – svijest kako Leino iskustvo poroda nije nimalo slično mojem iskustvu, odnosno činjenica da sam osobni dio teksta morala čitati u znanstvenofantastičnom ključu.