Epilog

Nemam uvod. Imam potpunu svijest o svojim ovisničkim čitateljskim navikama i otprilike 500.000 probranih riječi Snowbaz fanfikcije. It is what it is.

BasicBatsheba

Ban, škotska boginja, dobiva vlastitu kategoriju kao najpopularnija i najangažiranija autorica Carry On fanfikcije. Volim je svim svojim bićem jer je zabavna i jer ju je bilo lako stalkati izvan AO3 pa sad o njoj znam više nego što sam se usudila nadati. Kada ne piše fanfikciju, piše svoj roman koji samo što nije izašao i strpljivo dijeli savjete svim svojim znanim i neznanim queer čitatelj⁞icama. Budući da su gotovo sve Banine fanfikcije na samom vrhu po broju kudosa i bookmarkova, za otkrivanje njezinog opusa zapravo vam uopće ne trebam, ali ne mogu si pomoći i ne želim si pomoći. network connectivity problems jedna je od prvih fanfikcija koje sam pročitala i kriva je za moja nerealistična očekivanja od spisateljske zajednice okupljene oko Carry On sage (ugh, lijepo je napisati Carry On SAGA). Najvećim je dijelom napisana u obliku chatfica, priče ispričane preko sms-ova i grupnih chatova, i funkcionira kao emocionalno zdraviji i bezgranično slađi You’ve Got Mail. Simon ima problema s internetom pa pošalje upit na broj koji definitivno ne pripada službi za korisnike nego Bazu, njegovom bezobraznom i bezobrazno zgodnom kolegi s fakulteta. Nakon nekoliko povuci-potegni poruka Simon i Baz počinju ovisiti jedan o drugome, a njihova klasična dinamika u kojoj je Simon voljivi idiot, a Baz gunđavi, emocionalno nedostupan kralj svemira zgusnuta je u tako kratka pitanja i odgovore da mi je ponekad teško vjerovati da sam čitala tekst s minimalno opisa, a saznala sve. Čitajte zbog urnebesnih replika, Bazovog legendarnog ispravljanja Simonovog eseja, jednog od najboljih opisa ragbija u povijesti pisane riječi i nenormalnih količina slatkoće. Ostale Banine priče koje se oslanjaju na tehnologiju kao glavni narativni postupak jednako su slatke, ali blijede u usporedbi s genijalnošću network connectivity problems.

Ono po čemu je Ban najpoznatija njezina je ljubav prema glazbi osamdesetih i nogometu. U tom su smislu najvažnije priče rebel rebel, epski slow burn u kojem je Baz too cool for school, Simon je doslovno sunce, a Dev i Niall dobivaju krasnu, zaokruženu liniju radnje. Ispričana iz Bazove perspektive, ova je grdosija od fanfikcije ponekad urnebesna, ponekad meko-tužna, a ponekad je jednostavno corny na najbolji mogući način (u jednom odlomku Baz ugleda Simona kako korača prema njemu, a na njegovom ilegalnom mobitelu počne svirati Here Comes Your Man, savršeno je). Ako nemate vremena za 183.211 riječi, idealne su zamjene Take On Me, ljubavna priča o/u knjižari, This Must Be The Place, u kojoj Simon ne zna koristiti Snapchat, a Baz se pali na Hugha Granta u Notting Hillu ili čak Large Black Coffee, prepuna uvreda i poslova na pola radnog vremena. Što se nogometa tiče, ništa ne dolazi ni blizu kratkoj On The Pitch (i nešto trezvenijem/trijeznijem nastavku Off The Pitch) u kojoj Ban pokazuje sav svoj talent za opisivanje pijanstva i kolektivne euforije. Jedino što joj ne mogu oprostiti jest što Baz igra za Tottenham, kada je tako očito da je Arsenal jedini klub dostojan njegove odanosti. Naposljetku, ako vam treba „a soft BBC miniseries kind of vibe“, čitajte Family & Genus, Baninu posljednju fanfikciju u kojoj Baz, mladi gospar, popravlja obiteljsku kuću na ladanju, a Simon traga za roditeljima i njeguje auru građevinskoga radnika na motociklu. Ovo je ultimativna suvremena britanska fantazija o uglađenom zemljoposjedniku i grubijanu mekog srca,1 toliko bolja i slojevitija od ovog sažetka.

Peak Baz: „’I’m not writing your paper,’ I’d responded. ‘But I’ll give you 5 quid if you use the phrase ‘Victorian twink.’’“

Stay up with Me

Ako u životu trebate pročitati samo jednu Snowbaz fanfikciju. Ne. Zapravo. Ako u životu trebate pročitati samo jednu fanfikciju, onda je to Stay up with Me. Stvarno je nevažno jeste li fan⁞ice Carry On sage ili ne. Naravno, neke će vas stvari dezorijentirati, s nekima ćete se nositi teže, neke ćete razumjeti dublje ako ste čital⁞e roman. Ali da bi vas preciznost kojom je ova priča pisana ubila u pojam, sve što trebate je voljeti koncept neprijatelji-postaju-ljubavnici više od života i zanemariti logiku paralelnih svemira (ne, zbilja, nemojte misliti previše o tome, samo se prepustite!). Premisa je jednostavna: Simon se probudi u nepoznatoj kući, uz osobu koju mrzi i pokušava shvatiti što se dogodilo. Sve što slijedi isjeckano je u savršene komadićke opiranja, prevrata, žaljenja i spoznaje, ali reći bilo što više značilo bi uništiti iznenađenje ili pokvariti atmosferu. S obzirom na to da sam priču pročitala barem deset puta i svaki put plakala (nikada ovo ne bih spomenula da nije bez presedana, obično hektolitre suza koje zbog glazbe i knjiga prolijem na kauču i javnom prijevozu skrivam kao da se radi o reakciji nespojivoj s mojim tankoćutnim bićem), ne znam koliko sam objektivna. Ipak ću to reći: Stay up with Me jebeno je remek-djelo. Čitajte je uz Time, as a Symptom i dopustite joj da vas razori.

SHARKMARTINI, osoba čiji mi je identitet do prije svega nekoliko dana bio potpuni misterij, centar je mog svemira i štujem na njezinom oltaru usprkos tome što ima najgori nadimak ikad. Njezina opsesija prolaznošću/relativnošću vremena i ustrajnošću ljubavi prožima većinu fanfikcija koje je napisala. Dok je kod Ban vrlo lako razložiti priču na sastavne dijelove – red humora, red fluffa, red angsta – SHARKMARTINI mi takvo seciranje čini nemogućim jer je sve istovremeno stravično smiješno i tužno, ali nikada tako da možete uprijeti prstom i nasmijati se ili rasplakati na jednu dobru rečenicu. Uz Stay Up With Me, svakako čitajte filmičnu i fatalističku What are you doing New Year’s Eve? (uz Disorder, ne znam zašto) i An Academic Offensive, u kojoj se Simon i Baz, asistenti na faksu, stvarno trude ne prekršiti Watford Student Code of Behavior.

Peak Simon: „’We should probably get some food in you, Snow.’ Baz murmurs into the space behind my ear. And honestly it makes me want to cry. Food is probably the only thing that is missing from making this a perfect moment.“

Soulmate AU

U vrlo čestom alternativnom svemiru unutar Carry On fandoma koji se svodi na ideju da većina ljudi ima srodnu dušu te da se spona s njom na neki način mora očitovati u mladosti moje su dvije omiljene fanfikcije I Believe This Is Yours i All this soulmate shit. U prvoj srodne duše povezane su izgubljenim stvarima. Ono što izgubi jedna, materijalizira se kod druge i obratno. Dok drug⁞e najčešće u nekom trenutku shvate tko im je srodna duša zato što se pojavi bilježnica s imenom i prezimenom ili mobitel s kontaktima, Baza izluđuje što njegova srodna duša ne gubi ništa. Simonova srodna duša gubi knjige svaki dan, ali Simonu uvijek treba malo duže da poveže stvari („It’s almost endearing how stupid he is.“). Banina sklonost pričama u stilu You’ve Got Mail nikada nije zamorna ili repetitivna, a ova je fanfikcija živi dokaz za to. All this soulmate shit Bazovu i Simonovu sponu čini izuzetnom zato što se u svakoj novogodišnjoj noći mijenja. Jedne si godine mogu čuti misli, druge godine u zrcalu vide odraz onoga drugoga, treće ne mogu čuti glazbu, itd. Iako priča nije napisana jednakim intenzitetom kao što su recimo Banine, ima svojih trenutaka i bit će zanimljiva svakome tko voli ekstenzije magičnoga svemira.

Peak ja o knjigama: „There’s no how-to book on love or soul mates or partners. So I just started reading literature. I read through the great love stories, I read through the tragedies. In the back of my mind, somewhere, I reasoned that even if I didn’t have a soul mate, I could still at least experience love through a book.“

School AU

Drugi alternativni svemir koji zauzima posebno mjesto u fandomu sačinjavaju scenariji koji Baza i Simona smještaju u školsko okruženje – kao studente, nastavnike i asistente. Najekstenzivnija fanfikcija u tom je području This Is Mr. Pitch. Iako je povremeno suha i kruta, preporučujem je zbog toga što je autor⁞ica očito nastavn⁞ica i više od svega voli rantati o srednjoškolskom obrazovanju. Ovo je također najčudniji spoj običnog AU-a i onog magičnog zato što je temeljen na priči o Simonu i Bazu iz doba Fangirl, a ne na priči razrađenoj u Carry On. Zanimljivo je pratiti koliko je toga autor⁞ica naslut⁞ila i osjećati malu nelagodu zbog svega što je u raskoraku s karakterizacijom likova u kasnijim, upućenijim fanfikcijama (Simon govori bro, čudno je). Dodatni bodovi za sporednu liniju radnje u kojoj Penny i Agatha prilično nepatetično završe zajedno. Jedna od najboljih stvari u Carry On fandomu potreba je da baš svi likovi budu queer i sjajno je konstantno nailaziti na sporedne ljubavne priče koje potvrđuju da svaki sadržaj može izdržati više od jednog queer para.

Peak svak⁞a nastavn⁞ica ikad: „The tension that’s been sizzling between Demarius Gentry and Lionel Lim-Santos finally ignites in a brawl during Period 3; Baz has just pulled the boys apart—and checked himself, as usual, just be strong enough that no one gets concussed —when a bee flies in the open window and stings Jennifer Reyes, who swells up faster than Baz had thought humanly possible and he physically hefts her and sprints upstairs and down the hall to the nurse’s office where thank every god it happens to be one of the two days each week the nurse is actually in, and the epinephrine does what it’s supposed to and he’s able to leave a snotty and gasping Jennifer in the nurse’s capable hands; but then the rest of Period 4 is shot to hell; and then the air conditioning starts shooting out hot air and by 2 p.m., it’s 88 degrees in the room, no one remembers anything about subject-verb agreement, and someone is going to get stabbed.“

Honourable mentions

  • slatke i kratke(-ish) priče: Mudblood428 i followsrabbit
  • ovaj naslov: Love in the Time of Influenza
  • ovaj sažetak: „Basically, the Ugly Betty AU where Simon is SUCH a Betty.“
  • ovaj opis buđenja tinejdžerske seksualnosti: „I hate it. I hate him, because sex is no longer sex to me. It’s not an act or a feeling or an urge or a thing I think about at night that seems great but still distant and not really connected to me. Somehow it’s become an obsession and there’s this gaping canyon of hunger I never knew I had, and Baz is standing in the middle of it just screaming at me.“
  • ova važna riječ: „The onslaught is rarely so onslaughtty.“
  • ovo sjajno objašnjenje interveniranja u prošlost: „1910s but no homophobia either because i can“
  • ovaj komentar na Baninu fanfikciju: „’Sue me.’ how posh. how fucking posh. just say fight me like the rest of us you fucking rich spoiled brat“
  • ova nježna rečenica: „’Friends’, he says and the word is a small sun.“ </3

Kada nisam čitala Snowbaz fanfikciju, uglavnom sam slušala Juliju Jacklin i Lucy Dacus (Night Shift!). Crushing, Jacklinin drugi studijski album, prepun je umornih pjesama. Jacklin je jednostavno dosta. Ne da joj se glumiti, ne da joj se biti dostupna i ne da joj se uživati. Meni najdraža pjesma Don’t Know How to Keep Loving You savršeno je sažela anksioznost vezanu uz vrijeme utkanu u fanfikciju koju piše SHARKMARTINI. Ovo je znak da trebam prestati tipkati jer ću početi citirati Stay up with Me i pokvariti je onima koj⁞e je žele čitati ili dosađivati onima koj⁞e mi žele fizički nauditi jer nemam nikakvu samokontrolu.

BAŠ ME BRIGA: „He wonders how long it will take him before he’s able to catalogue them all, until there’s nothing new to find.“

I’ll be the thing that lives in the dream when it’s gone

  1. Za sličan vajb vidi i: begin again

Otvori komentare

Nema još odgovora

Komentiraj

djevojaštvo

književnost

LGBTIQA+

majčinstvo

muzika

politika

prostor

tv & film

život

popsikon
Samo meko
Epilog
Što smo voljele u 2018.
Roditeljstvo na ekranu
Bila sam teen anarhistkinja
Bundevine sjemenke
#PhDlife
Nina Obuljen Koržinke i drvo žalosne vrbe
Kviz: Nina Obuljen Koržinek ili žalosna vrba (Salix babylonica)?
Eat the Cowboy
Istraživanje: zašto je ovo moja najdraža slika?
Što smo voljele u 2018.
Leti, leti… Krilo!
Promijeni veličinu fonta
Kontrast