6

Melania od malih stvari

Bio jednom jedan kraljević koji se htio oženiti kraljevnom, ali pravom pravcatom.

Samo, kako će znati koja je zaista prava? Naredio je slugama da mu u veliki kovčeg spakiraju najljepšu odjeću i obuću. Spakirali su svilene košulje, zlaćane prsluke, predivne šešire, lake čizmice i druge potrebne stvari. Princ je zlatnim kočijama krenuo na dug i neizvjestan put. Proputovao je mnoge krajeve, susreo mnoge prelijepe grofice, ljupke kneginje, predivne kraljevne, ali nikada nije bio siguran da su prave. I tako se vratio roditeljima, pokunjen i sam.

Jedne noći podiglo se užasno nevrijeme. Munje su sijevale kroz mrak, gromovi pucali, a kiša padala kao da nikada neće prestati. Odjednom se začulo jako kucanje na vratima dvorca. Kad su sluge otvorili, pred vratima je stajala djevojka. Voda joj se cijedila niz kosu i odjeću, slijevala se niz njezine nožice u cipele te van na pete cipela, ali svejedno je bila lijepa. Tražila je toplu kupku i tvrdila da je kraljevna. Kralj je poslao dvorjanina da je pozove na večeru. Kad ju je kraljević ugledao, odmah se zaljubio. Svim je srcem poželio da je ona prava, no pitao se kako da to provjeri. Nije ni slutio da o istome razmišlja njegova majka kraljica, jer i ona je željela da joj sin oženi pravu kraljevnu.

Uzela je zrno graška i otišla u gostinjsku odaju, ravno do postelje. Stavila je zrno ispod madraca, a zatim na njega poslagala još dvadeset madraca te gore navalila još dvadeset perina od guščjih pahuljica. Tu je djevojka imala spavati.

Ujutro su je pitali kako je spavala.

– Oh, vrlo sam loše spavala! Čitavu noć jedva da sam oka sklopila! Tko zna što je u onoj postelji, ali ležala sam na nečemu tvrdom, tako da mi je tijelo prekriveno modricama. Grozno, kažem vam! – odgovorila je djevojka umorno.

I tada su znali, kad je kroz dvadeset madraca i dvadeset perina osjetila zrno graška. Tako osjetljiva može biti samo prava pravcata kraljevna.

Zrno graška

U klasičnoj Andersenovoj bajci, ako je čitamo doslovno, pravcatost princeze dokazuje se veličinom njene osjetljivosti, ekstremnošću feminine delikatnosti zbog koje je nešto sitno poput zrna graška može tako grubo ozlijediti. Princeza nije samo prava princeza, već i najpravija žena, inkarnacija ideala nježnijeg spola – koliko nježnija može biti ako je kuglica široka 5 milimetara pod nekoliko metara tkanine uspije izbatinati?

Možda se čini da je kraljević koji je pronašao najkrhkiju ženu svijeta pobjednik ove priče, ali nije, kao ni njegova lukava majka. Pravi je pobjednik „Kraljevne na zrnu graška“, tvrdim, upravo naslovno zrno graška. Junačko, nezgnječivo zrno, koje je uspjelo pobijediti 20 madraca, 20 popluna i jednu ženu. Nitko osim pravog pobjednika ne bi to mogao.

Ovo je, igrom slučaja, tekst o Melaniji Trump.

Zrno graška

„Just imagine how far you can go with a little bit of English“, glasio je natpis na billboardu koji je u rujnu prošle godine lansirao Američki institut u Zagrebu, a pored natpisa bila je fotografija Melanije Trump, s američkom zastavom u pozadini.

Bilo je očito da je plakat šaljiv i da se posprdno odnosi prema Melaniji i njenom životnom putovanju od Sevnice do američke Prve dame, makar su iz Instituta kasnije tvrdili da je poruka bila pozitivna, a Melania predstavljena kao uzor.

Mene je iživcirao. Mislila sam da je seksistički i neduhovit, jer sugerira da Melaniji engleski nije bio ni potreban, kao ni jedan drugi jezik u lingvističkom smislu. Savršeno se uklopio u rutinske stereotipe o manekenkama i trofejnim suprugama. Ali još me više smetalo što je nelogičan. Žuljale su me te četiri riječi – „a little bit of“ – samo malo, prstohvat, mrvica. „Zamislite samo koliko vas daleko može dovesti mrvica engleskog.“ No Melania je u New York zbog manekenstva odselila još ’96., kad je imala 26 godina, a Trumpa je upoznala dvije godine kasnije. Njen je engleski danas solidan, a i tada je morao biti ok, i to je znanje dijelom jest dovelo do pozicije na kojoj je sad. Ali sa svakim korakom dalje od Sevnice radilo se o više od mrvice. Znanje počinje kao mrvica ili zrno, posađeno i raste, no reklama ne sugerira rast, posljedice rada kroz vrijeme, već nedovoljnost, nezasluženost trenutne pozicije – „Gledajte koliko je daleko stigla a ne zna skoro ništa.“ Bila bi toliko smješnija, smislenija i provokativnija da je na mjestu Melanije bio Donald Trump, notorno neartikulirani native speaker koji u nastupima rotira isti vokabular od 200 riječi.

No plakat me zaokupio ne samo jer me iznervirao, nego i jer je pogodio u istinu o Melaniji Trump kakvu je kao javnost poznajemo: ­Melaniju kao manjak i odsutnost, sliku bez tona, prazninu. Pa me zanimalo, u čemu je stvar da je tako neznatna?

Zrno graška

Maleno zrno posjeduje nevjerojatnu snagu volje i ne posustaje, cijelu se noć upire da sloj kroz sloj emitira neugodne vibracije do princeze na vrhu, kao minijaturna stisnuta šaka u koju se zbila sva energija svojeglavosti. Grašak je u ovoj interpretaciji nasilnik, agresor koji pretvara svoju volju u grubu silu. Pomaže i to što se namjerilo na ženu čija je volja slabija od volje graška, ženu, kraljević se vjerojatno nada, manju od makova zrna.

Princezine su modrice doslovne, simbol prethodne netaknutosti (djevičanstva!), ali i metafora za njenu emocionalnu podatnost, podatnost koja može funkcionirati u dva smisla te riječi. Princeza je tankoćutna, osjetljiva – izdašna u emocionalnom smislu, jer je vrelo osjećaja uvijek tu, na dohvat ruke. I elastična, savitljiva pod tom rukom, što je osobina od velike vrijednosti onima čija volja uvijek mora biti jača, čijoj se volji treba prilagoditi, tj. ugoditi.

Zrno graška

„Ona ne talasa. Govori samo kad joj se obrate. Zaista je vrlo slatka.“

Tako Melaniju opisuje Lisa Bytner, nekadašnji PR za Trumpovu agenciju za modele i prijateljica para. Melanijina kolegica iz dana modelinga kaže da je podsjeća na „sladoled od jagode, slatka i finoga mirisa“. Prema Bytner, Melania je savršena partnerica za Trumpa, a isto misli i Vladimira Tomšič, koja je pohađala istu školu u Sevnici i poznaje Melanijine roditelje. Ona tvrdi da je Trump s Melanijom zbog njenih tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, dok druga stara prijateljica tvrdi da Melania traži očinsku figuru.

U velikom lanjskom tekstu za GQ Julia Ioffe ističe da je Melania idealna žena za konzervativnu bazu; štoviše, pravi je biblijski opis partnerice muškarca: „GOSPOD Bog reče: ‘Nije dobro za čovjeka biti sam. Stvorit ću mu jednu pomoćnicu koja mu je dopuna‘“. „Melania Trump“, piše Ioffe „krojena je za Donalda kao da ju je božanski plastični kirurg oblikovao od njegova rebra“.

Njena je ključna kvaliteta, kao što je i sama mnogo puta istaknula, to što nije žena koja zanovijeta. Za razliku od njegovih prethodnih needy supruga, Ivane Trump i Marle Maples, Melania se ne svađa i nema prohtjeva, daje Trumpu na volju i ne traži da se mijenja, ni da mijenja pelene.1 Melania: ona najugodnija.

Ako nekome treba neprestano ugađati, to je Donald Trump, pobjednik čija je volja neodvojiva od vlastite narcističke obrane. Oko Donaldove se volje svijet mora povinuti makar to značilo radikalno iskrivljavanje stvarnosti, kao prislanjanje magneta na ekran televizora. Sve želje Donalda Trumpa iteracija su iste želje: pobijediti i biti najveći. Trumpova je žeđ za superlativima neiscrpna, perpetuum mobile čija se energija u jezik prevodi kao „ja ja ja“ i uz koju drugi postoje samo kao narcisov eho.

Čini se da Melania Trumpa ne opterećuje ni odjecima sebe. U jednom od gostovanja kod Howarda Sterna pohvalio se da je nikad nije čuo kako pušta plin ili obavlja nuždu. Sama je Melania rekla da „ključ uspjeha njenog braka leži u odvojenim kupaonicama“.2

Svjedočanstva o njenom životu i prije braka s Trumpom opisuju ženu kojoj ne treba mnogo i ne ostavlja trag. Iza nje se ne nižu afere, ne krije nikakva sočna prošlost. „Nije pila, nije izlazila, nije pušila.“3 Nije mnogo jela, ali uvijek sedam porcija voća dnevno, brinula je o liniji, nosila male utege oko gležnjeva. Nakon revija je žurila kući, i uvijek joj je trebalo samo nekoliko bliskih ljudi, „Nije joj trebalo više.“4

I takva je tiha i samozatajna bila prava za Donalda Trumpa. Kao što jedan njen prijatelj kaže: „Za Melaniju pitanje nikad nije što Donald može učiniti za nju, već što ona može učiniti za Donalda.“5 I makar se Melania ne bi ni požalila na zrno graška, ona ne bi zanovijetala, njena je priča, pišu biografi Bojan Požar i Igor Omerza, „prava američka bajka“, a ona je danas Prva dama, ona je skoro prava pravcata kraljevna.

Zrno graška

Ali kakva je to kraljevna koja sama luta noću po strašnom nevremenu? Ne bi li je, tako krhku, i oluja slomila milijunima kapljica veličine graška? Osim toga, pričamo o ženi dovoljno vještoj da uđe u nepoznati dvorac i sredi si kupku i večeru, koje su šanse da nije pomislila „Nešto je ovdje sumnjivo“ kad joj se kao krevet prezentirao toranj od madraca s ljestvama?

Nikakve. Znala je. Pomaknula je madrace i pronašla zrno. Probdjela je noć razmišljajući i ujutro znala točno što treba reći:

Oh, vrlo sam loše spavala! Čitavu noć jedva da sam oka sklopila! Tko zna što je u onoj postelji, ali ležala sam na nečemu tvrdom, tako da mi je tijelo prekriveno modricama. Grozno, kažem vam!

Grašak nije bio neprijatelj, bio je njen sretni slučajni saveznik.

To već zvuči kao prava priča.

Zrno graška

Iako je Melania bila jedna od rijetkih koja je Trumpu još 2014. rekla da će sigurno pobijediti ako se kandidira za predsjednika,6 od samog se početka kampanje znalo da to nikako ne želi, da se grozi političkog cirkusa i da se želi posvetiti svom uređenom životu i sinu Barronu. No nekad oko izborne noći, kad je plakala,7 a pogotovo na dan inauguracije, kad je ledeno plava njene odjeće zrcalila bračnu atmosferu, postalo je jasno da Melania nikako ne želi ni Trumpovu blizinu. Godišnjicu inauguracije Americi je čestitala svojom fotografijom s američkim vojnikom – Trumpa nije ni spomenula.

Odbojnost koju osjeća prema suprugu više je puta postala tema tekstova i meme: Melania koja svoje gađenje pokazuje grimasama kad joj Trump okrene leđa, ukočenošću dok pleše s njim, odbijanjem da ga primi za ruku. Netrpeljivost koja se ne verbalizira, ali uporno bježi iz njenog tijela kroz niz čudnih napadaja; otpor manifestiran kao manjak podatnosti.

Ideja da je zatočenica svog nesretnog braka, iz čega se rodio hešteg #FreeMelania/#SaveMelania, bila je u danima službenog početka Donaldove vlasti jedan ventil za šok nove američke stvarnosti, a ona je na trenutak personificirala dobar dio Amerike, u neželjenoj zajednici s Trumpom. Praznina Melanije savršena je za upisivanje. Na sve poluironične vapaje da je se spasi odmah su stizali trezveni odgovori da ne zaslužuje naše suosjećanje jer je ionako nije briga za druge.

Što onda, osim predbračnog ugovora nepoznatog sadržaja, drži Melaniju u braku s muškarcem s kojim naoko ne želi biti? Luksuzan život aviona, zlata i ljetnih rezidencija ili iskrena vjera u obiteljske vrijednosti, u neraskidivost braka simboliziranu burmom?

Zrno graška

I tako ju je kraljević oženio jer je saznao da je prava kraljevna, a zrno graška stavili su u muzej gdje ga se i danas može vidjeti, ako ga netko nije ukrao.

Vjenčanje je uvijek posljednji čin bajke, makar se Andersen na samom kraju posvećuje grašku.

Vjenčanica je bila Diorova, a u nju utrošeno skoro 150 metara bijelog satena i 550 sati zašivanja 1500 kristala. Mladenka je jedva mogla hodati.8

Na svakom je stolu bio metar i pol visok svijećnjak, opkoljen hortenzijama, čajnim ružama, orhidejama, ranunkulama i gardenijama.

Zvijezda večeri bila je vjenčana torta na sedam katova, promjera 178 cm i teža od 90 kila. Odlučili su se za klasični žuti biskvit aromatiziran koricom naranče, napunjen kremom od maslaca i natopljen Grand Marnierom. Na njemu je bilo 2000 ručno izrađenih šećernih cvjetova.

Što je vrhunac romantične bajke u kapitalizmu? Trenutak u kojem se obilje romantične ljubavi materijalizira kao samo obilje.

U bajci je posljednji čin ono što u pravoj priči nikad nije, osim ponekad.

Druga je vjenčanica bila tamno plava sa šljokicama, a cipele crne Ferragamo štikle. Uzvanika je bilo malo, menu nije poznat, ali slavlje je zaliveno šampanjcem Moët & Chandon.9 Već su sljedećeg dana supružnici bili mrtvi. Mlada je život okončala kapsulom cijanida; pilulom, tvrdi internet, veličine graška.

Zrno graška

Druga najpoznatija stvar koja je potekla iz Melanijine obitelji veća je od zrna graška, ali i dalje malena. Radi se o raškom luku – luku crvene boje i navodno sjajnog okusa, nastalom križanjem ptujskog i egipatskog luka. U Raki ih je pukom srećom križao  Melanijin djed Anton Ulčnik, strukom postolar, 1947. godine.10

Ulčniki su iz Rake pobjegli nekoliko godina ranije, kad je Slovenija pala pod teritorij Trećeg Reicha, samo tri dana prije nego što su nacisti preostale stanovnike Rake odveli u radničke kampove. Ni Ulčniki s majčine strane ni Knavsi s očeve nisu sudjelovali u ratu, niti je itko od njih u njemu stradao. Anton se u Raku vratio u svibnju 1945.

Bilo je to nekoliko tjedana nakon smrti Eve Braun.

Zrno graška

„Bila je naravno vrlo ženstvena. Prava žena za muškarca, nevjerojatno nezahtjevna kad se radilo o njoj samoj.“11

Tako je Evu Braun, a ne Melaniju Trump, s divljenjem opisao Albert Speer. Divio se njenoj nepokolebljivoj odanosti, ostanku uz Hitlera do samog kraja, i tvrdio da „Eva Braun nije imala interesa za politiku”.12

Evu Braun smatra se povijesno beznačajnom, „Hitlerovom vrlo blijedom sjenom“,13 nulom, u smislu da nije igrala nikakvu ulogu u najgorim zločinima 20. stoljeća nego je život provela romantično, tragično, blesavo venući za Hitlerom, nesvjesna svega što se oko nje događalo. No Heike B. Görtemaker, Evina biografkinja, tvrdi da je ta slika promašena.

Braun je bila dio Hitlerovog uskog kruga i za tu se moćnu poziciju borila rukama i nogama. Suprotno Speeru, Karl Brandt vidio ju je kao „naglu i oštre prirode, prije nego ženstvenu i podatnu“.14 Nije samo uživala u privilegijama svog položaja (skupoj odjeći, rijekama šampanjca, putovanjima), već je služila Nacionalsocijalističkoj stranci kao povremena Hitlerova fotografkinja, fotkajući ga u njegovim „opuštenim“ trenucima. Za Görtemaker ona je bila „ulovljena između moći i nemoći, ali na koncu je djelovala odlučno – tašta i nipošto žrtva“, postupala je bez osjećaja krivnje.

Laura Shapiro o Braun piše:

Poput svakog utjecajnog igrača u funkcioniranju nacističke Njemačke, sama za sebe vrijedila je malo. No kao žena (…) bila je sposobna proizvesti zonu bez krivnje u srcu Hitlerovog svijeta, na kojem su mu jedinice koje su ubijale djecu u njegovo ime mogle zavidjeti. Pasivna, vjerna i dekorativna, Evina verzija ženskosti dolazila joj je prirodno i štitila njenu savjest. Proživjela je Treći Reich (…) u ugodnom balončiću koji je ostao čvrst do trenutka njene smrti.15

Poznato je da je Eva Braun bar dvaput pokušala samoubojstvo da osigura Hitlerovu ljubav i do religiozne je mjere vjerovala u njegovu veličinu. „Hitler je uvijek rezignirano naglašavao da će samo jedna osoba ostati vjerna i uz njega u ključnom trenutku, vjerna do kraja: Eva Braun. Odbijali smo mu vjerovati, ali osjećaj ga po tom pitanju nije prevario.“16 Htjela je provesti život pored njega, ne kao majka njegove djece i domaćica, što je nije zanimalo,17 već kao požrtvovna – i za javnost zbog Führerovog imidža tajna – partnerica.

Eva i Melania, dvije pomoćnice koje su mu dopuna, preklapaju se u ljubavi prema obilju koje im je partner pružio, u interesu za ljepotu svog okruženja i odjeće,18 u snažnoj motivaciji da održe svoju vitku figuru19 te, naravno, u tome što se njihovi životi odigravaju u bliskom dodiru sa središtem političkog režima sličnog predznaka, jednog završenog i jednog u zamahu. Razilaze se, vjerujem, upravo u odnosu prema partneru-režimu.

Za razliku od skrivene Eve, Trump dijelove Melanije javno fetišizira od početka odnosa i upravo se njenom vidljivošću njeguje njegov imidž potentnog i moćnog mužjaka. No još važnije, Melaniju Trump teško da će itko ikad vidjeti kao tragičnu povijesnu figuru. Ona stoji uz Trumpa, ali sa svakim je novim (seks!) skandalom – od „grab them by the pussy“ do Stormy Daniels – vidno dalje od njega. Ako ona i Barron zaista budu ugroženi, izdat će Trumpov režim bez da trepne, u to bih se kladila. Za razliku od Eve Braun, potpuno predane noćnoj mori Hitlerove vizije, Melania, ako zaista prezire svog muža, stvarno nema čemu biti odana.

Sv⁞e smo već umorn⁞e od usporedbi Trumpa i Hitlera, ali moram ih usporediti. Hitlerovo je čudovišno nasljeđe politički projekt; čudno je to uopće isticati. No o Trumpu, pored svega što od njega i o njemu čujemo, jednostavno ne možemo govoriti kao o arhitektu ikakve politike. Trumpov je projekt zastrašujuće velik vatromet taštine, omogućen osobnim i tuđim bogatstvom, spletom procesa i okolnosti u kojem su ga koristili i koriste ljudi sa stvarnim političkim projektom (poput Stevea Bannona) te političko-administrativnom mašinerijom koja radi dalje usprkos njemu. Trump je čovjek kojim mogu manipulirati svi koji pred njim zamahnu nečim dovoljno sjajnim, a odan je samo sebi.

Stoga, kad Melania privuče pozornost javnosti svojom bizarnom jaknom, a analitičar⁞ke započnu novi ciklus nagađanja o njenom položaju između otpora i kolaboracije, dobro je imati na umu da je i za Melaniju političko uvijek – i možda jedino – osobno. Pobrinuti se za sebe i zaštititi svoje: vrlo jednostavna ideologija.

Zrno graška

Te 1947., kad je Anton Ulčnik slučajno križao dva luka, počeo je i hladni rat, izumljen je tranzistor, a u Roswell se srušio NLO. 70 godina kasnije Melania će službeno postati Prvom damom SAD-a. Amerika je ponovno u kompliciranom odnosu s Rusijom, tranzistor nam je poklonio naše informatičko doba i Trumpove tweetove, stvarnost je sve više teorija zavjere, a raški luk i dalje je „najboljše z Rake“.

Zemlja se vrti u svemiru kao zrno graška.

Zrno graška

A zrno graška stavili su u muzej gdje ga se još danas može vidjeti, ako ga netko nije ukrao.

Spin na spin, kao Trumpova administracija – kraljevni se na kraju otkriva da je spavala na fatalnom zrnu graška pa se ona pravi – 😱 – da nije već znala. Grašak je u muzeju, na jastučiću, vjerojatno pod staklenim zvonom. Zašto bi ga netko uopće ukrao? Koja je njegova vrijednost? ŠTO je zrno graška?

Dvije stvari koje se provlače kroz ovaj tekst – volja i luksuz, luksuz i volja – esencija su priče o grašku.

Cijeli je tekst počeo jednim plakatom o kojem sam razmišljala vrlo sitničavo. Sintagma „a little bit of“ bila je moje zrno graška. Jedna od figura feministkinje, uz srodne joj rospiju i killjoya, sigurno je i ona kraljevne na zrnu graška – one kojoj baš sve smeta, koliko god sitno i nebitno bilo; one koja od muhe uvijek napravi slona.20 U centru je svake takve intervencije volja – volja da se istakne neka nepravda, volja da utječemo na svijet, volja da se naša volja čuje. U istom dahu moramo postaviti pitanje luksuza, što je druga riječ za privilegij. Od čega se sve možemo odmoriti i odmaknuti? Koliko nas madraca štiti?

Grašak: sve što nas žulja, hostilna volja svijeta.

Djelovati feministički ili općenito politički progresivno često je kao da djelujemo iz položaja graška, nečujni i nevidljivi i 20 debelih popluna daleko od onih koje želimo doseći. Grašak je priča o upornosti, o neodustajanju malih šaka.

Grašak: opiranje nevolji svijeta, naša volja.

Kako grašak može biti oboje? Jer se priča može ispričati na puno različitih načina. Jer volja ima puno oblika – šaka, kavez, prsten, glas, država.

U Andersenovoj bajci, grašak je indikator. Pokazuje tko je prava kraljevna, ali ispod tog pitanja krije se drugo, pravo pitanje: tko može naslijediti kraljevstvo? Koji je uvjet? Ne znati ili praviti se da ne znamo što leži na dnu našeg zlatnog kreveta, ispod naših mekanih madraca? Znati i praviti se da nam smeta, dok zapravo „I REALLY DON’T CARE, DO U“? Ukratko: stopiti našu volju s kraljevstvom, utopiti našu volju u volji pobjednika.

Melaniju Trump, čini se, ne brine što je točno pozlatilo zidove i lustere njene kuće, a teško je reći brine li je i išta oko njene Bijele kuće. U rijetkom komentaru aktualne političke situacije, one na američkoj granici, izjavila je da joj je grozno vidjeti djecu razdvojenu od roditelja te da SAD treba biti „zemlja koja vlada srcem“. Bila je to vrlo blaga kritika stravične antiimigracijske mjere koja nemalo liči na koncentracijske kampove, za koju je okrivila i demokrate iako je mjera Trumpova. Nitko od nje ne očekuje da se usprotivi Trumpovoj volji i ona to ne čini. Melania je, riječju, suučesnica režima.

Jedina točka suosjećanja na koju se stalno vraćamo (50% tekstova o Melaniji i ja) njeni su proplamsaji volje da se otrgne od muža. Melania je Trumpova partnerica u braku kao kapitalističkom projektu, ali očito više ne u emocionalnom. Suosjećanje je zapravo prije prepoznavanje – prepoznajemo njeno gnušanje kao bljesak otpora ženskom iskustvu u patrijarhalnom odnosu, iskustvu stajanja unutar nečije volje, služenja nečijem sebeljublju, osipanja i podatnosti, čak i kad ne poznajemo poniženje toga da cijeli svijet zna da nas je varao dok smo bile trudne. Ili možda umjesto prepoznavanja učitavamo. Ali i refleks učitavanja pokazuje koliko je iskustvo malenosti često, koliko žudimo vidjeti da mu se netko opire.

Mislim da sam rekla dovoljno o Melaniji. Privukla me misao o malenosti i neznatnosti, o maloj volji u susretu s većom, i može li se u svakom malom otporu pronaći neki heroizam – mislim da u njenom ne može. Ali i dalje me zanimaju male volje.

Feminizam – feminizam koji u sebi uključuje sve borbe – bori se za male živote, za svaki ponaosob, a s idejom da svi ti životi premali da zapnu u zupčanicima sistema, prisiljeni da samo padaju kroz njega, zajednički mogu biti opstrukcija. Povijest feminizma puna je malih života velike volje, ali feminizam je i povijest malih volja koje postaju velike.

Poput volje graška iz bajke, mog novog simbola za sve, pa tako i feminizam.

Zašto sabiti otpor i nadu u nešto tako maleno? Jer stane na vrh jezika i na jagodicu prsta i doslovno podsjeća da od zrna sve počinje. Podsjeća: ovo je malo, ali ne učiniti ništa, ne reći ništa, ne voljeti ništa uvijek je najmanje.

 

 

  1. “[Donald Trump] didn’t change diapers and I am completely fine with that. It is not important to me. It’s all about what works for you. It’s very important to know the person you’re with. And we know our roles. I didn’t want him to change the diapers or put Barron to bed. I love every minute of it.”
  2. Citirano iz Ioffe
  3. Citirano iz Ioffe
  4. Citirano iz Ioffe
  5. Melania Trump: The Inside Story, Bojan Požar i Igor Omerza, 2016.
  6. Fire and Fury: Inside the Trump White House, Michael Wolff, 2018.
  7. Isto
  8. Sve o detaljima vjenčanja Donalda i Melanije iz teksta https://www.hollywoodreporter.com/features/trumps-wedding-melania-bill-hill-880088
  9. What She Ate: Six Remarkable Women and the Food That Tells Their Stories, Laura Shapiro, Viking, 2017.
  10. Sve o Melanijinom djedu citirano iz Melania Trump: The Inside Story, Bojan Požar i Igor Omerza, 2016.
  11. What She Ate: Six Remarkable Women and the Food That Tells Their Stories, Laura Shapiro
  12. Eva Braun: Life with Hitler, Heike B. Görtemaker, Alfred A. Knopf, 2011.
  13. Isto
  14. Isto
  15. What She Ate: Six Remarkable Women and the Food That Tells Their Stories, Laura Shapiro
  16. Speer citiran u Eva Braun: Life with Hitler, Heike B. Görtemaker
  17. Isto
  18. Prema Shapiro, Eva se znala presvlačiti sedam puta dnevno, a tražila je da se računi u kojima se vidi koliko je trošila na robu spale nakon njene smrti. Melania je pak poznata po svojoj ljubavi za modu
  19. Prema Shapiro: “[S]he had her own complicated relationship with food, a combination of covetous delight and rigorous avoidance. She adored the special treats that came her way as the Führer’s favorite, but nothing was more important to her than being able to show off a slender figure.”
  20. „Kraljevna na zrnu graška“ u hrvatskoj je frazeologiji prvenstveno „razmažena“.

Otvori komentare

3 komentara

  1. Tremolo 18.09.2018.
  2. Unicorn Power 13.07.2018.
    • Lana Pukanić Lana Pukanić 16.07.2018.

Komentiraj

djevojaštvo

književnost

LGBTIQA+

majčinstvo

muzika

politika

tv & film

popsikon
Za umorne
2018
Majčinstvo, u teoriji i praksi
Krupni plan Big Boo, jedne od junakinja serije "Orange Is the New Black". Ispod fotografije piše: "Lesbian content."
Mainstream kultura i lezbijsko postojanje
Smart Bitches, Trashy Books: društveno odgovorno čitanje ljubića
“Hajde, dečki, držite korak!”
Ostaviti bebu
Nina Obuljen Koržinke i drvo žalosne vrbe
Kviz: Nina Obuljen Koržinek ili žalosna vrba (Salix babylonica)?
Eat the Cowboy
Istraživanje: zašto je ovo moja najdraža slika?
Leti, leti… Krilo!
Promijeni veličinu fonta
Kontrast